Budimo kao voda

 u Blog

Ljudi se vole natjecati, dobivati nagrade, uživati u osjećaju da su u nečemu bolji od nekog drugog. No, natjecati se protiv nekoga zapravo nema nikakvoga smisla i potpuno je apsurdno, jer svaki je čovjek na ovome svijetu jedinstven. Sve dok nismo klonirani – nemamo konkurencije i nemamo se s kim natjecati.

Naš je ego glavni krivac za tu potrebu za stalnim natjecanjem. Naš ego želi imati, želi biti popularan, želi društveno priznanje. Svatko od nas stvorio je tijekom svoga odrastanja, školovanja, poslovanja i slobodnih aktivnosti neki svoj imidž koji želi održati, ali loša vijest za sve robove imidža je ta da mi nismo taj imidž. Imidž je ono što drugi ljudi misle o nama, a mi smo ono što mi mislimo i znamo o sebi samima. Albert Einstein bio je vrlo koncizan u svom osvrtu na ego, izrazivši se formulom: „Više znanja = manje ega; manje znanja = više ega.“

Poznati indijski doktor, pisac i predavač Deepak Chopra nije mogao bolje objasniti ego: „Ego nije ono što mi uistinu jesmo, već je to slika koju smo o sebi stvorili – naša društvena maska, uloga koju igramo u društvu.“
Ali, mi nismo ono što imamo, niti smo ono što ljudi misle o nama, niti smo naš posao, niti smo ta slika koju smo stvorili o sebi. Ne, mi smo puno više od toga. Ego je niži oblik našeg bića koji teži materijalnim dobrima i svjetovnim priznanjima, dok je onaj viši oblik našeg bića puno skloniji našem postojanju u miru.

Ego stalno želi biti u pravu, što nas može dovesti u konflikte s drugim ljudima, jer težiti tome da stalno budemo u pravu dovodi nas u stanje stresa. Kako bismo to izbjegli, pokušajmo težiti tome da budemo ljubazni s drugim ljudima umjesto da težimo tome da budemo u pravu. „Ljubaznost je taj čarobni štapić koji će nas dovesti u stanje trajnog mira i tolerancije i pokloniti nam neviđenu unutarnju moć“, govorio je Wayne Dyer.

Wayneov se život iz temelja promijenio kada je svojedobno pročitao knjigu „Tao Te Ching“, poznatog kineskog filozofa i začetnika Taoizma iz 6. stoljeća prije Krista Lao Tzua. Kada mi je svojedobno ta knjiga došla u ruke, pročitala sam je u jednom dahu. Oduševila me je do te mjere da se više nisam odvajala od nje i otkada sam je otkrila uvijek je pokraj moga kreveta.

Svatko tko nije čitao „Tao Te Ching“ doista je puno propustio, jer to je jedinstvena knjiga o umijeću života, o osjećajima, o svim velikim pitanjima koja si kroz život postavljamo, o povezanosti čovjeka i prirode, o duhu i materiji, o savršenom skladu svih suprotnosti u životnome ciklusu i isprepletenosti svega što nas okružuje i što nas ispunjava, napisana na naizgled jednostavan, a opet tako dubokouman način. Užitak je čitati je. Jedna je to od onih knjiga koja nas ne ostavlja ravnodušnima. I, svaki puta kada je čitamo, kao da je čitamo po prvi put. Zato sam je tako lako i zavoljela, jer uvijek me iznova podsjeća da se trebam oduševljavati pojavama i stvarima poput malog djeteta. Nikada ne bismo smjeli ugasiti dijete u sebi. Postavljati drevne mudrosti u moderan kontekst više je nego osvježavajuće. Budimo stoga zahvalni svim autorima, kao što je bio Wayne Dyer, koji su u potpunosti predani ideji približavanja drevnih mudrosti suvremenom svijetu.

Budi poput vode, govorio je Lao Tzu. Znaj učiti od vode. Voda svojom blagošću prevladava sve prepreke. Ono što nam se čini slabim i podatnim, zapravo je jako i vrlo moćno. Budimo poput vode ako želimo do kraja postojati i živjeti u sadašnjem trenutku.

Želeći ljudima pojasniti filozofiju istočnjačkih borilačkih vještina te primjenjivosti te filozofije u svakodnevnom životu, kineski majstor borilačkih vještina, glumac, ali i pjesnik i filozof – Bruce Lee koji je također obožavao čitati Lao Tzua je rekao: „Mirnoća u mirnoći nije prava mirnoća, prava mirnoća osjeti se tek u pokretu, tek se tada manifestira savršen ritam svemira. Kada se krećemo, budimo poput vode, kada mirujemo budimo poput ogledala. Kada odgovaramo na pitanja budimo poput ehoa. Pokušajmo odgovoriti, a ne reagirati. Pokušajmo slušati, a ne govoriti. Pokušajmo misliti, a ne pretpostavljati. Budimo poput vode koja uvijek nađe svoj put preko svih prepreka. Kada se prilagodimo nekom objektu, lako pronađemo put kroz njega ili oko njega. Ne treba nam oblik, voda nema oblik, kada je stavimo u bocu, ona postaje boca, kada je stavimo u čašu, pretvara se u čašu, kada je u čajniku, ona postaje čajnik. Iz čajnika voda može poteći, ili se može iz njega razliti, ako se čajnik razbije, ali ona će na ovaj ili onaj način naći svoj put iz njega.“

Bruce Lee ostao je upamćen ponajviše kao majstor borilačkih vještina i kao glumac. A bio je i izvrstan pjesnik i filozof. Knjiga koju je uredio John Little: „Bruce Lee – Umjetnik života“ (Planetopija, Zagreb, 2007. godine) oduševila me. Bila sam ugodno iznenađena Leeovim mudrostima koje sam u toj knjizi otkrila. Bruce Lee je svoje spoznaje zapisivao izravno iz svoga srca i u tim je svojim zapisima, kako je rekao John Little, bio duboko osoban iznoseći svoje najdublje osjećaje prije no što su prošli kroz filter njegova ega. Posebno je zapažen ostao njegov esej „Na svome razvojnom putu“ kojega je napisao šest mjeseci prije smrti.

U tom je značajnom eseju između ostaloga zapisao: „Ne znam što ću napisati, pa jednostavno pišem sve ono što želi biti napisano. Ako moje riječi nekome nešto otkriju i pobude nešto u njemu, to je divno. Ako ne, pa, tu nema pomoći.“ Eto koliko je neposredan bio njegov stil pisanja, kada čitaš njegove eseje imaš osjećaj kao da pričaš s najboljim prijateljem. Hvala Ti, Bruce. Ovim si svijetom pronosio svjetlost. Ponekad uistinu ne znamo o čemu ćemo pisati, već jednostavno pišemo ono što iz nekog razloga želi biti zapisano.

Kada se želimo odmaknuti od svoje društvene maske i biti ono što uistinu jesmo, posegnimo za autorima koji će nas približiti našoj istinskoj prirodi na najbolji mogući način. U njihovu društvu otkrit ćemo cijeli jedan novi, zaboravljeni svijet lišen masaka koje smo svakodnevno primorani nositi i promatrati svuda oko nas.

Možda će se netko upitati zašto mudraci kao što je bio Lao Tzu u današnjem svijetu toliko dolaze toliko do izražaja? Zato što je ego postao najveća prepreka današnjem čovječanstvu i zarobio tolike ljude u tom zloglasnom okviru slike koju su o sebi izgradili. U sveopćoj brandomaniji shvatili smo da sve nas društvo percipira kao brandove, a ne kao ljude, jer se o nama na tržištu rada, roba i kapitala razgovara kao o proizvodima i uslugama s određenim cijenama, a ne kao o ljudima s ljudskim kvalitetama.

Suvremenom čovjeku i te kako su potrebni savjeti za prevladavanje zamki ega, jer ga ego sprječava u tome da živi jednim normalnim životom u skladu sa svojom prirodom, da bude do kraja uronjen u sadašnji trenutak, a ne zadubljen u sadržaj sa zaslona pametnog telefona te da putuje kroz život mirno, tiho i mudro poput vode, potpuno neovisan o dobrom ili lošem mišljenju drugih ljudi, potpuno neovisan o svojoj društvenoj maski. Društvena maska bilo kojeg čovjeka je samo dobro osmišljen brand, samo dobar PR i marketing, to ni u kom slučaju nije nitko od nas.

Krivo mislimo ako mislimo da su istočnjačke borilačke vještine borbe jednog čovjeka protiv drugog čovjeka. Zaboravljamo da su one u svojoj biti naš put spoznaje sebe samih, naša vještina pronalaženja unutarnjeg mira i ples naše istinske prirode u skladu s prirodom svijeta i svemira. U svemu onome što u suvremenom svijetu doživljavamo kao borbu, pobjednik je kao i u neka drevna vremena – upravo onaj čovjek koji u potpunosti prihvaća i voli sebe, kao što čajnik prihvaća vodu i kao što se voda prilagođava čajniku.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!