Monopol

 u Blog

Cilj globalizacijskih procesa i globalne elite je sveopća unifikacija i oduzimanje prava siromašnima na izlazak iz siromaštva, jer osiromašivanje siromašnih služi bogatima da budu još bogatiji.

 

Vrh piramide moći osiguran je, kao uostalom u slučaju svake piramide, samo za mali broj ljudi i svatko tko sanja o bogatstvu u svojim rukama vrlo je naivan, kao što su naivni i ljudi koji još uvijek vjeruju u zaradu putem mrežnog marketinga. Sjetimo se prvog vala mrežnog marketinga u nas i oduševljenja koje je bio izazvao svojom pojavom na našim prostorima. Svi su mislili da je to nešto čarobno, odlazili su na predavanja na kojima su mogli vidjeti ljude u skupocjenim odjelima koji su se preko noći obogatili i koji su auditoriju euforično pokazivali fotografije svojih vila, automobila, bazena i tenis terena. Gotovo svaki od tih predavača je na kraju svog izlaganja uskliknuo: „Ja sam uspio. To isto možete ostvariti i Vi ako nam date svoje povjerenje i slijedite naš put.“ Mnogi su naši ljudi nasjeli na te bajkovite priče te su se nepromišljeno i sami odlučili okušati u mrežnom marketingu, želeći uhvatiti za ruku božicu Fortunu i preko noći se obogatiti. Netko im je doslovno prodao mačka u vreći.

 

Kapitalisti vole tržno natjecanje i prema svemu što se u tim tržnim utakmicama događa imaju vrlo hladan poslovni odnos. Nečiji poslovni krah ili uspjeh ne uzbuđuje ih posebno, jer sve to pripisuju prirodi tržnih natjecanja. No, kada se iznenadni slom ili uspjeh dogodi njima osobno, tada su puno osjetljiviji, tada njihova društvena osjetljivost doseže vrhunac. Svatko se češe tamo gdje ga svrbi, a tuđi svrbež ne zanima baš nikoga.

 

U moćnim korporacijama i institucijama (u sektorima monopola) ograničen je broj sjedećih mjesta, baš kao i u svakom prijevoznom sredstvu. Unaprijed se zna gdje tko sjedi i po kojoj cijeni, baš kao što znamo i koliko ljudi u svakoj od tih korporacija i institucija može stajati. Sjedeća mjesta rezervirana su za regrutirane kapitaliste – slijepe zagovornike kapitalističkih načela uvjerene da će na tim istim mjestima, zahvaljujući svojoj lojalnosti, dočekati svoje mirovine.

 

Na ulicama i trgovima situacija je nešto drukčija. Na njima ima neograničen broj i sjedećih, i stajaćih i ležećih mjesta, baš kao i na zavodima za zapošljavanje koji svakodnevno raširenih ruku primaju u zagrljaj nove i nove kolone antikapitalista – pridošlih ponajviše iz kompetitivnog sektora malih poduzetnika – dojučerašnjih sudionika sve, samo ne pravedne tržišne utakmice. Jer, razumije se, najgore prolaze oni poduzetnici koji ne šalju fakture državnim i lokalnim institucijama i tvrtkama. Toliko o tržišnoj utakmici na naš način.

 

Eto kako ljudi preko noći mogu od euforičnih kapitalista postati društveno osviješteni antikapitalisti. Tržišna utakmica ne igra se po pravilima fair play-a, već upravo suprotno – po pravilima obespravljivanja poštenih igrača te u korist onih snalažljivih, zato joj sve manje i vjerujemo. Naša se mladež još uvijek pita: kako se postaje krupni kapitalist? Ako im želimo iskreno odgovoriti na postavljeno pitanje, onda im moramo šapnuti: dragi prijatelji i prijateljice, u sektore monopola ulazi se vrlo teško, putem preporuka i predbilježbi, putem veza i podvezica, po načelima slobodnog odlučivanja na vrlo čudne načine umreženog tržišta na kojem je sukob interesa sasvim normalna pojava. Ali, ne zaboravimo im reći i to da su u tim sektorima sve uloge već unaprijed podijeljene i da tamo uglavnom više nema mjesta za nove sanjare. Kada je već tako, ljudi se pitaju – kako se onda postaje poduzetnikom? U principu vrlo lako – ulaganjem svoje imovine u ideju u koju vjerujemo, u posao kojim se želimo baviti. U našem poduzetničkom sektoru u tijeku je tržišna utakmica kojoj se unaprijed zna rezultat: šansu za uspjeh imaju samo pobornici poslovne filozofije traganja za ustoličenim barbom, dok šansu za neuspjeh imaju svi oni koji puno toga znaju, ali nemaju barbe na „pravom“ mjestu.

 

U poduzetničkom sektoru ima mjesta za neograničen broj igrača, svačiji je uspjeh samo kratkotrajan treptaj nade, a svačiji neuspjeh samo je još jedan novčić u džepu monopolista. Poduzetništvo se popularno zove samozapošljavanje, ali ono je sve manje u modi, jer u posljednje vrijeme kod nas je sve više onih tvrtki, društava i obrta koji odlaze u stečaj, likvidaciju ili mirovanje, nego onih koji bilježe procvat u kompetitivnom sektoru. Ljudi nisu imali pojma u što se upuštaju kada su metodom vlastite kože poželjeli upoznati čari tržišne utakmice čiji rezultati su već unaprijed bili dogovoreni suvremenom pedevelogijom uz maksimalnu potporu u ovim prostorima toliko popularne mitologije (korupcije).

 

Glavno obilježje poduzetništva kao što svakodnevno vidimo, nije samo rizik, već i vrlo izgledna propast i bankrot dojučerašnjih optimističnih poduzetnika. To je zapravo svojevrsno kockanje vlastitom imovinom. A ljudi se sve manje žele kockati i ne žele da netko drugi profitira od njihova poduzetništva. Svaki put kada propadne nečiji posao – profitiraju monopolisti i rađaju se nove kolone antikapitalista. Nitko u kapitalizmu ne postavlja pitanje kako postati antikapitalist, jer to nije ni popularno, ni tržišno isplativo. Sve se gleda samo kroz profit. Ali, bez obzira na to, svakim danom antikapitalista ima sve više i više, čak i da nisu svjesni toga.

 

Svjetska i domaća kriza iznjedrit će ih još mnogo više, dok je teško vjerovati da će se zbog te iste krize povećati broj uspješnih kapitalista. Lijepo je sjediti u toploj sobi, bacati kockice i igrati društvenu igru Monopol, kupujući i prodajući fiktivne nekretnine i pokretnine umjetnim novcem za igru, ali još je „ljepše“ sjetiti se kako ta naizgled bezazlena igra uvelike podsjeća na monopolističke igrice stvarnog svijeta i stjecanje monopola s jedne strane svjetskog stanovništva na štetu one druge strane koja je osuđena na osiromašivanje (stečajeve, deložacije, ovrhe, bankrote, otkaze i tome slično).

 

Kako bi netko nešto dobio, netko drugi mora to isto izgubiti – to je bit kapitalizma. Bogatstvo i resursi koji postoje na svijetu ne povećavaju se, baš kao što se iz godine u godinu ne povećava niti broj ljudi koji se mogu pohvaliti nekim vlasništvom, nego se to bogatstvo samo postupno i vrlo planski preraspodjeljuje ograničenom broju ljudi – nezasitnoj globalnoj eliti i to na štetu velikog broja već ionako osiromašenog stanovništva globalnog sela.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!