Odgovornost

 u Blog

Svaki put kada slušam nekog čovjeka kojemu je ista stvar i na umu i na drumu, uvijek mu poželim reći: Čovječe, nisi dužan uvijek reći ono što misliš. A, kada slušam ljude koji mi postavljaju nepristojna, glupa ili pitanja na koja znaju odgovor, prije no što ću odbiti odgovoriti na postavljeno mi pitanje, kažem sama sebi: Nisi obavezna odgovoriti na svako pitanje. Nitko od nas nije na policiji. Nismo dužni odgovarati svakome na svakojaka pitanja. Ljudi često vole za nekoga reći: On mi tako odgovara za druženje. Pitam se, znači li to možda da nam u biti ta osoba dobro i poželjno odgovara na naša pitanja o Bogu, svijetu i životu? Jer kada za nekoga kažemo da nam ne odgovara, to često znači da nam se njegovi odgovori na naša pitanja ne sviđaju.

Ili si dio pitanja koje čovječanstvo postavlja svijetu, ili si dio odgovora, rekli bi mudraci. Ili više uživaš u postavljanju pitanja, ili više uživaš odgovarajući na njih. Postavljači pitanja često vole za sebe reći da su idealni vođe i motivatori, dok oni ljudi koji vole odgovarati svakome i svima na svakojaka pitanja vole za sebe reći da su odgovorni pojedinci. A cinici bi tome dodali – Ili si dio problema, ili si dio rješenja. No, ništa od toga nije točno. Točno je samo to da neki ljudi doista više uživaju u postavljanju pitanja i slušanju odgovora drugih ljudi, a neki ljudi stvarno rijetko postavljaju pitanja i više uživaju u odgovaranju na pitanja koja im život u raznim fazama postavlja. Svi mi tijekom života možemo i postavljati pitanja i davati odgovore, ali bi bilo dobro da naša pitanja i naši odgovori budu puni razumijevanja – koliko za nas same, toliko i za svijet oko nas.

Odgovornost sama po sebi pretpostavlja našu sposobnost odgovaranja nekome, kome god smo odgovorni, danas roditeljima, sutra profesorima, prekosutra poslodavcima,… Biti odgovoran u biti znači gotovo doslovno – odgovarati nekome na postavljena pitanja. Zato, pitaj se svakoga dana: kome si dužan odgovarati na pitanja? I pitaj se: tko je osoba koja te nešto pita? Ako je osoba koja od tebe traži neke odgovore netko koga možda smatraš nedostojnim vlastite odgovornosti, tada će ona biti nezadovoljna tvojim odgovorima i proglasiti te neodgovornom osobom. No, ti uopće nisi neodgovoran, već je problem u tome što ti je pitanje postavila osoba prema kojoj nisi i ne moraš biti odgovoran.

Ako si možda u fazi života kada si odgovoran samo prema sebi, tj. ako si samo sebi dužan odgovarati na pitanja, jer ima i takvih životnih faza, tada se bez problema možeš oglušiti na pitanja onih ljudi prema kojima nemaš zašto biti odgovoran, pogotovo kada ti se njihova pitanja ne sviđaju. Pa što ako te zbog toga proglase neodgovornim? Sloboda neodgovornosti može biti predivna, ako je ona tvoj vlastiti izbor, no nešto je manje ugodna kada ti se nametne kao izbor.

Bilo kako bilo, odgovornost svakog od nas prema sebi temelj je svake druge, treće i pete odgovornosti. Čak i onda kada smo neodgovorni prema ostatku svijeta, uvijek ostajemo odgovorni prema sebi. Tvoja neodgovornost prema pitanjima koja ti svijet postavlja možda samo znači da si odbio dati podobne odgovore na pitanja moćnika, da si svojim životnim stilom odbio biti onaj dio tzv. odgovornog čovječanstva, točnije – onih ljudi čija odgovornost podupire ovaj novokomponirani robovlasnički sustav. I najmanji otpor prema lažnoj odgovornosti kao što je odgovornost prema lošim vođama i trulim sustavima, više je nego dobrodošao, jer on vodi prema onoj jedinoj pravoj, iskrenoj odgovornosti čovjeka prema čovjeku.

Lažna odgovornost uvijek je interesno orijentirana i nikada nije ugodna niti onima koji su odgovorni nekome, kao niti tome čovjeku kojemu odgovaramo, na primjer našem trenutnom poslodavcu, jer on u biti zna da je odgovornost ljudi prema njemu lažna i da će trajati samo toliko dugo koliko traje ugovor između njega kao poslodavca i njegovih zaposlenika. Ćiro Blažević jednom je zgodom rekao: Ne postoji trajno prijateljstvo, postoji samo trenutni zajednički interes koji nas u nekom određenom životnom razdoblju veže za određene ljude. Dok traje taj interes, traje i prijateljstvo. Interes je ono što najbrže spaja ljude, ali ti su spojevi vrlo površni. No, ako bez obzira na tu površnost, želiš oko sebe imati puno ljudi, onda se potrudi da puno ljudi ima od tebe neke koristi. Upitaj se – zašto se za neke ljude podrugljivo kaže da su niškoristi? Upravo zato što od njih nitko nema nikakve koristi. Dubinske veze ipak nemaju veze s interesom, već s našim osjećajima i pravim životnim vrijednostima koje pronalazimo jedni u drugima.

I pitanje i odgovor ugodni su i smisleni jedino onda kada izviru iz naših srca te iz humanih pobuda. Jedno naizgled obično pitanje koje svi jedni drugima svakodnevno postavljamo je pitanje – Kako si? To toliko važno pitanje toliko je u uporabi da su ga ljudi počeli uzimati zdravo za gotovo i postavljati jedni drugima tek tako, radi reda, čak ponekad i umjesto pozdrava. Ako je to toliko uvriježeno pitanje postavljeno radi reda, to ćemo odmah osjetiti i nećemo na to pitanje odgovoriti iz srca, već preko volje, tek tako da odradimo tu civilizacijsku normu nekog susreta. No, ako to isto pitanje postavimo nekome iz dubine našeg srca, on će to osjetiti i dati nam svoj iskreni odgovor. I naša pitanja i naši odgovori trebali bi biti dio nas, naših misli i emocija i životnih energija. Jedino takva pitanja i takvi odgovori koji su dio naših duša imaju u sebi težinu istine, sve ostalo je samo predstava i trenutna faza života koju prolazimo, samo lepršava i prolazna gluma i laž.

Odgovornost može biti i te kako važan alat u dostizanju naših životnih ciljeva, znamo li se njome koristiti na pravi način. A, ključ svake odgovornosti je biti odgovoran prema sebi samome, biti sam sebi najbolji prijatelj. Ako želiš da ljudi budu odgovorni prema tebi, moraš biti najprije odgovoran prema sebi, a to znači – znati i imati hrabrosti postaviti sebi ona pitanja na koja upravo ti znaš najbolji odgovor. Ako nisi vjeran sebi i odgovoran prema sebi, niti drugi ljudi neće biti niti vjerni tebi, niti odgovorni prema tebi.

Možeš se protiviti tko zna čemu sve ne, možeš biti protiv nekih ideologija, režima, nepravdi, možeš plivati protiv struje, uzvodno, nikome niz dlaku, ploviti prema vjetru, ali nemoj nikada ići protiv sebe i svojih uvjerenja ili izgubiti u nekom trenutku životne slabosti odgovornost prema sebi. Nikada nemoj ovome svijetu davati odgovore koji nisu u skladu s tvojom životnom svrhom i tvojom osobnošću, jer na taj način izdaješ sebe i stavljaš se na policu punu lažnih upitnika i uskličnika.

I u najgušćoj magli, i u najcrnjoj noći, i onda kada ti se čini da puta dalje više nema, da ga jednostavno više ne vidiš, i onda kada ne znaš kojim putem krenuti, ne brini i znaj: tvoj put je u tebi, kao i odgovori na sva pitanja koje ti sam sebi postavljaš i koja ti ovaj svijet može u bilo kojem trenutku postaviti. Ako ne znaš kamo ideš, nikada nećeš tamo stići. Ako znaš kamo ideš, već si tamo. I pitanja su odgovori i obratno – jedino onda kada ih postavlja tvoje srce. Slijedi ga i nećeš pogriješiti niti u pitanjima, niti u davanju odgovora na ta ista pitanja.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!