Prava cijena godišnjih doba

 u Blog

Današnjim generacijama, to je nevjerojatno, ali nekad je doista bilo tako: Zima je nekada bila besplatna i svima jednako dostupna. Dok smo se kao mali grudali i bezbrižno igrali na snijegu nismo niti u snu mogli naslutiti da ćemo jednoga dana čeznutljivo gledati stare fotografije naših bijelih zima i da ćemo, ako želimo osjetiti i doživjeti pravu zimu istu morati otići negdje kupiti.

Iz dana u dan prognostičari kao da nam se rugaju, poručujući nam: Od zime ni z. Svi oni ljudi koji su bili navikli tijekom zime svoje Instagram profile puniti svojim golišavim fotografijama iz toplih egzotičnih krajeva u koje su odlazili kupiti ljeto zimi, u posljednje su vrijeme malo zbunjeni. Jer, nije im više fora hvaliti se tom toplinom koju si oni mogu priuštiti dok se drugi smrzavaju, kad se, gle čuda, zimi ostatak ljudi sve manje smrzava, pa njihovo hvalisanje kupljenim ljetom više nije neka ekskluziva.

U današnjem darvinistički nastrojenom društvu koje najviše njeguje kulturu pokazivanja, prestižno je imati nešto što netko drugi nema i natrljavati time nos drugima putem društvenih mreža, tih jadnih, malih virtualnih pozornica (čitaj: klinika za liječenje kompleksa manje vrijednosti i bolesne taštine te eksponiranje nečijeg hedonizma, pohlepe i narcisoidnosti). Još do jučer bilo je popularno kupiti ljeto zimi ili zimu ljeti, zar ne? Kažem do jučer, jer ni ljeto ni zima više nisu onakvi kakvima ih pamtimo i kakvi bi u pravilu trebali biti. O proljeću i jeseni više je teško i govoriti, jer od silnih ekstremnih temperatura i poremećene klime, ova dva blaža, prijelazna godišnja doba kao da više i ne postoje.

Da, i godišnja doba pretvorila su se danas u šarene brandove koji se mogu kupiti negdje na svijetu gdje ih još ima u nekom normalnom obliku. Industrija turizma požurila je ponuditi godišnja doba svojim klijentima, zaboravljajući da su to brandovi čije postojanje ovisi o klimatskim uvjetima, o prirodi samoj, pa će, ako ovako nastavimo, njihova prodaja na raznobojnim prospektima turističkih agencija u bližoj budućnosti postati nemoguća. Trenutno destinacije koje nam prodaju iskustvo godišnjih doba sa svim njihovim prirodnim karakteristikama dobro na toj prodaji zarađuju, ali radi se samo o trenutnom trendu koji ubuduće neće biti ostvariv. Čovjek kao čovjek, živeći neobazrivo, zagađujući prirodu, nije ni trenutka razmislio o tome da će svojim nesmotrenim načinom života, odvajajući se od prirode štetno utjecati na prirodu samu i godišnja doba kao takva.

Uvidjevši kako od zime nema ni z, sve više ljudi po internetu sumanuto traga za zimom kako bi si kupili zimu dok je još negdje ima i kako bi pobjegli od sveprisutne i već svima dosadne južine. Ljudi su odjednom shvatili da vole zimu, da vole godišnja doba u onom klasičnom smislu, sada kada ih u našim krajevima praktički više nema, barem ne u onom obliku kakvima ih pamtimo iz djetinjstva. Sjetimo se, kada je bila zima, nije nam trebao kalendar, znali smo da je zima, uživajući u njoj – obavijeni hladnim sjevernim vjetrovima, a svijet oko nas bio je bijel od snijega. Jesen je bila samo i isključivo jesen, bez pretjerano ljetnih temperaturnih epizoda. Proljeće je bilo proljeće u svom punom cvatu, a ljeta su bila divna, ugodno topla i svima jednako podnošljiva.

Ima i onih ljudi koji ne vole zimu, pa likuju zbog izostanka zime, jedva čekajući sve veće vrućine, koje će, ako je vjerovati prognostičarima, ove godine biti još jače i paklenije nego proteklih vrućih godina. Tko zna, možda ćemo uskoro živjeti u vječnom ljetu, pa će se netko sjetiti proizvesti zimu u nekom zatvorenom balonu s umjetnim snijegom i prodavati je po visokoj cijeni ili je možda globalno zatopljenje samo varka i trenutni incident koji prethodi novom malom ledenom dobu.

Možda će tako sva godišnja doba u budućnosti biti umjetno proizvedena u laboratorijima i biti nam dostupna u nekim velikih halama, hangarima i bunkerima kao umjetno stvoreni turistički proizvodi, s pripadajućim vjetrovima, kišama, lišćem koje pada, snijegom i svime što je uništeno i trajno uklonjeno iz prirodne ponude godišnjih doba kao brandova koje smo uzeli zdravo za gotovo, zahvaljujući tom istom hedonizmu, narcizmu i ljudskoj taštini koja tako žalosno vapi za našom pozornošću s društvenih mreža. Jer, zašto bi godišnja doba bila dostupna svima kada mogu biti dostupna samo izabranima za preživljavanje, zar ne?

Bismo li, da nas danas netko pita radije imali pravu blagu jesen koja miriše na kestenje i za vrijeme koje žuto lišće nježno pada s grana šumskih stabala, pravo umjereno proljeće koje miriše na jaglace, ljubičice, tratinčice i visibabe, toplo ljeto u kojem nema mjesta paklenim vrućinama i pravu bijelu, studenu zimu – ili ovu vječnu promjenjivu i ćudljivu klimu u kojoj prevladavaju južine, poplave, oluje i suše naizmjenično te nedefinirano vrijeme s ekstremnim i za prognostičare nepredvidivim epizodama.

Na turističkim policama, kao i na svim drugima, traži se ono čega nema, traži se ono što je rijetko i nedostupno širim masama, pa tako cijena uživanja u godišnjim dobima po izboru klijenata svakim danom sve više raste.

Bismo li s današnjom (naknadnom) pameću radije imali prava godišnja doba koja u jednakoj mjeri pripadaju svim ljudima na Zemlji ili bismo ta ista godišnja doba radije promatrali na Instagram profilima onih ljudi koji u vrijeme nestajanja godišnjih doba ta ista bahato kupuju po svjetskim destinacijama za velike novce koje su oteli sirotinji pod geslom bogati postaju bogatiji, a siromašni postaju siromašniji, rugajući se onima koji si ta ista godišnja doba ne mogu priuštiti?

Požurite, još malo pa nestalo, viču vlasnici hotela i apartmana na destinacijama koje nude pravi prirodni doživljaj pojedinih godišnjih doba u nestajanju. Jer, nema toga što se ne može kupiti novcem, zar ne? Zašto bi svatko imao pravo uživati u godišnjim dobima? A, ne, to danas mogu samo izabrani pojedinci. U takvom vremenu živimo.

Prodaju se tako danas i prirodna zima kao brand u nestajanju, i pravo proljeće i prava jesen kao brandovi koji su iznimno rijetki, dok su vruća ljeta već odavno na rasprodaji, jer svi sanjaju o blagim i umjereno toplim ljetnim destinacijama, ali ima i jedno godišnje doba koje se ipak ne može kupiti novcem, a to je doba ljudskosti koje će nakon ovog ružnog razdoblja ekstremno paklene neljudskosti i bahatosti te iznimno naglašene socijalne neosjetljivosti sigurno nastupiti i tada će ponovno i Zemlja i svijet sa svim resursima pripadati svima u jednakoj mjeri, ljudi će ponovno postati bića koja su dio prirode i koja čuvaju svoj okoliš, a godišnja doba kakva smo poznavali tada će nam se, u znak zahvalnosti što smo se vratili svojoj prirodi, sigurno vratiti.

Ovo klimatsko ludilo i prognostički kaos su znak da nas priroda upozorava da smo pogriješili i da ćemo morati promijeniti način (su)života ukoliko želimo opstanak života na Zemlji. Uzalud će nam biti svi brandovi, ako „prirodne brandove“ do kraja uništimo, jer tada ćemo uništiti i sami sebe. Ne možemo baš sve staviti u kutijice i prodavati po ekskluzivnim cijenama. Ne može baš sve biti na prodaju. Zar smo spali na to da moramo kupovati i godišnja doba? I, koja je prava cijena uživanja u godišnjim dobima u nestajanju jednog malog dijela čovječanstva (onih ljudi koji misle da svijet pripada samo njima)? Nećemo li svi zajedno na kraju morati platiti tu vrlo visoku cijenu? Ako je vjerovati Europskoj agenciji za okoliš zbog ekstremnih klimatskih uvjeta u posljednjih 30 godina u Europi je izgubljeno 85.000 ljudskih života. Ljudske živote uzeli su toplinski valovi, suše, oluje, poplave i šumski požari.
Priroda nam poručuje: ovako dalje ne ide.

Doći će do promjene. Mora doći. Ljudi će ponovno biti ljudi i priroda će ponovno biti skladna te pripadati svima u jednakoj mjeri. Ljeto će biti ljeto. Zima će biti zima. Proljeće će biti proljeće, a jesen će biti jesen. Svi će imati pravo na svoju ljudskost i na život dostojan čovjeka. Nitko nikome neće krasti godišnja doba, niti uzimati sebi pravo na luksuzan život, dok ostatak ljudi živi u sve većem siromaštvu. Ne trebamo svake godine na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu otkrivati toplu vodu kako 1% najbogatijih ljudi svijeta posjeduje više nego ostatak stanovništva koje svakim danom sve više osiromašuje. Ali, što činimo da se taj trend promijeni? Tim orgijama pohlepe najbogatijih koji kradu ostatku svijeta pravo na uživanje, sada, eto, zbog klimatskog ludila kojemu smo izloženi, i u godišnjim dobima, u zdravoj prirodi i normalnim životnim uvjetima, doći će jednom kraj.

Nakon propasti svakog sustava uvijek se rađa novi dan u kojem se kao čovječanstvo budimo okupani znojem kao nakon najgore noćne more, shvaćajući da je sve bio samo ružan san. Tada sve počinje ispočetka. Tada ponovno gradimo novi, bolji svijet i ponovno postajemo ljudi.

Hoće li taj povratak prirodi doživjeti ljudi koji danas žive, ne znam, ali znam da sam sretna što sam u djetinjstvu upoznala sva godišnja doba u svoj njihovoj raskoši i svatko tko ih nosi u sjećanju danas ta sjećanja još više cijeni. Dobro se sjećam, sva godišnja doba bila su potpuno besplatna i jednako dostupna svima. Nisi morao putovati na kraj svijeta da si kupiš proljeće, ljeto, jesen ili zimu. Nije bilo društvenih mreža, ali je bilo pravih prijatelja, a privatni obiteljski albumi bili su tu samo za kućnu upotrebu, čuvani kao trajne uspomene na lijepe trenutke svih naših godišnjih i životnih doba. Istina je, neke stvari doista nemaju i ne smiju imati cijenu.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!