Gdje god se okrenemo, sa svih strana okruženi smo maskama. Tin Ujević se u svojoj pjesmi s pravom pitao: Gdje je pravo ljudske lice, gdje je prava Božja duša? Ni danas nije puno drugačije.
Razmišljajući o prijateljstvu, jednog sam se dana upitala što bi o njemu rekli oni ljudi čija djela cijenim i zbog kojih ih smatram svojim najboljim prijateljima.
Nevidljivi lanci lažne slobode koje zovemo preživljavanjem ili u naprednijoj verziji – životom svuda su oko nas. Nevidljivi zidovi u nama su i oko nas.
Autori su naši prijatelji koji su uvijek tu, u našim srcima, spremni da nas na nešto podsjete, da nas nečemu novom nauče, da nas potaknu na razmišljanje o nečemu.
Poruke o korona virusu koje mi ovih dana pristižu putem raznih komunikacijskih kanala dokazuju kako bilo koja dezinformacija u trenu može postati informacija i obratno.
Dragi gospon Potres, nije li bilo dosta tog Vašeg uznemiravanja i maltretiranja svih nas Zemljana, Vaših dragih podstanara, da ne kažem nadstanara? Nije li?