Dođeš na Facebook i nema ti profila, pa se pitaš – ubijaju li naše profile nasumičnim odabirom neki algoritmi ili imamo nekog neprijatelja za kojeg niti ne znamo.
Malo kiše, malo sunca, malo nebeskih suza, malo toplih osmijeha za sva naša lica. Promijeniti tok naših misli. Osmisliti dan. Slaviti ga. Slaviti život. To je potrebno činiti svakoga dana.
Svake godine kada se približava datum mog rođendana obuzme me neka sjeta. Rođendani su dani koji obilježavaju kraj jednog razdoblja i početak nekog novog koje je tek pred nama.
Često se pitam – konzumiramo li naše vrijeme na ovome svijetu ili ono konzumira nas? Važno je to pitanje i iz dana u dan sve me više okupira. Koliko smo svjesni važnosti svakoga trenutka?
Kao što su dobri ljudi svjesni svoje dobrote, tako su i zli svjesni svoga zla. Nešto slično pakosnim trolovima koji siju svoje otrove u virtualnom prostoru čine trolovi u našem stvarnom životu.
Ovih dana svjedočimo prosvjedima diljem svijeta. Ti prosvjedi nisu toliko popraćeni u mainstream medijima koliko na društvenim mrežama na kojima se objave o istima često i cenzuriraju.
Živim. Prilagođavam se svakom trenutku. Niti jedan trenutak ne propuštam kroz prste kao pijesak kako bi otišao u nepovrat jer svaki je od njih jedan grumen zlata,
Neviđeno je kako neki sustav preko noći može ljude okrenuti jedne protiv drugih i pretvoriti ih u zvijeri. Je li to neki unutarnji poriv za istrebljenjem koji spava u ljudima?
Sada odjednom svi razmišljaju o tome koliko su nam važni pozdravi, rukovanja, zagrljaji, poljupci. Više od toga važno je upitati se što za sve nas zapravo znači bliskost.