Sveopće medijsko razmetanje izvrsnošću, navelo me je na dublje promišljanje o njoj i onome što ona danas znači. Na što prvo pomislimo kada se spomene izvrsnost?
Obmana je dio naše stvarnosti. Izvorna osobnost svakog čovjeka sve se češće nadomješta brojnim umjetno stvorenim osobnostima, kao živim spomenicima tržišnog fundamentalizma.
Dok zadubljeno promatramo zaslone naših mobitela, još jedan dan je tu. To zvuči tako malo, no, puno je to, jer sve važno što nam se u životu događa – događa se u jednom jedinom danu.
Mediji su tu da nas informiraju, da nas nečemu novom nauče, da nas zabave te da nam, ako to već ne mogu uvijek, onda barem ponekad – kažu istinu, a ne da nam ispiru mozgove.
Drago mi je da „La Linea“ (1971.-1986.) još uvijek živi u mnogim sjećanjima. Obožavala sam taj crtić. Dobro se sjećam vremena kada je taj crtić bio prikazivan na našoj televiziji.
Ići ukorak s vremenom… Biti ispred ili iza vremena. Nikada ga ne gubiti… Imati dovoljno vremena za ovo ili ono ili ga nemati? Kako kada i kako za koga.
Iz dana u dan u moje misli dolazi uzajamnost. Osoba po osoba iz kruga moje bliskosti dolazi mi pred oči te u mislima previrem po našim sjećanjima vođena uzajamnošću kao mjerilom.
Život je lijep kao zaborav na usnulom travnjaku, kao cvijet koji ne zna da će uvenuti, kao sunce koje ne mari za zalaske. Jedino što je važno je biti prisutan u svakom trenutku.