Kolumne

Novac vlada svijetom. To je žalosna istina. Jedan posto moćnika vlada ostatkom svijeta. Samo jedan posto ljudi donosi odluke u ime sviju nas.

Međuljudski odnosi su zamršeni i nepresušan su izvor informacija. Nevjerojatno je koliko svakim danom u tim odnosima učimo i o sebi samima i o drugima.

Nedavno smo saznali kako je uhljebima koji se zapošljavaju preko veze napokon odzvonilo. Od sada će se uhljebljivanje navodno provoditi digitalnim putem.

Šutnja neka radije ostane puna neizgovorenih riječi, ako riječi koje smo namjeravali izgovoriti neće biti ugodne i lijepe onome tko bi ih čuo.

Zar ćemo po naša mišljenja svakodnevno odlaziti na vrata sustava i pitati vladajuće – što da o čemu mislimo i što uopće smijemo misliti?

U Hrvatskoj Praznik rada počeo slaviti 1890. godine. I hrvatski su radnici također istaknuli svoje zahtjeve u znaku poznate tri osmice.

Kada odstranimo trolove iz našega života, bilo virtualnog ili stvarnog, istog se trena počinjemo osjećati bolje i spremnije za nove pobjede.

Kakav je to osjećaj igrati se bogova, igrati se ljudima kao igračkama? Pitam vas, koji se svakodnevno igrate bogova – odlučujući o sudbinama drugih ljudi na ovaj ili onaj način.

Neka se nikada ne zaboravi – društvo u kojem živimo ni u snu nije pluralističko, kao što nije niti slobodno. Svaki sustav koji bespravno nadzire svoje građane nije slobodan.

Kako se čovjek osjeća dok razgovara s automatom? U najmanju ruku čudno. Slično se osjećamo i kada dobijemo automatsku poruku od neke tvrtke kojoj se obraćamo.