Facebook. To vječno uzburkano more živih ikona. Uvijek tu. U našoj ruci, u našem džepu, u našoj torbi. Za našim stolom. U našem krevetu. Svatko je od nas na facebooku upravo to – živa ikona u nečijem mobitelu. Ta ikona se čas pokazuje, čas skriva, pa mobitelom pokušavamo jedni druge locirati, povećati broj bodova (čitaj: broj prijatelja, lajkova). Igramo jedni s drugima – eci, peci pec, Son Makaron (igre na ispadanje), skrivača, kauboja i Indijanaca i sve to u jednom virtualnom prostoru koji sve nas ljude pretvara u figurice za virtualnu igru “Čovječe (ne) ljuti se”. Svatko je u tom virtualnom prostoru nečiji pokemon. Ali i živi čovjek… Čovjek – pokemon, lansiran u virtualnu orbitu od strane kreatora igre koja bi se mogla zvati Facebook Go. S jednom razlikom – ljudi u ovoj igri love ljude umjesto holograma pokemona. Ljudi se u ovoj igri igraju ljudima.
Virtualni šah stalno je u tijeku. Svatko je ovdje stalno na potezu. Izgledamo kao ikone, ali sve su te ikone, te virtualne šahovske figure – stvarni ljudi. Svi mi. Jedni druge u toj igri činimo i sretnima i tužnima, i inspiriranima i demotiviranima, i ohrabrenima i obeshrabrenima. Upravo zbog toga smatram da igranje s facebookom nije nimalo bezazleno, jer se zapravo radi o igranju s ljudskim osjećajima. Stanuju u ovom virtualnom prostoru i ljubav i zloba, i tolerancija i netrpeljivost. Ljudi ovdje nasmijavaju, informiraju, inspiriraju, ljute, provociraju jedni druge. Kako kome dođe. Neke su objave lijepe, ima informativnih, duhovitih, zabavnih, ciljanih, inspirativnih, provokativnih, ima puno ega i taštine, dosta je i dnevničkih zapisa, jednom riječju, ima svega.
Dajemo nekome palac gore, a nekoga ignoriramo ili blokiramo (palac dolje). Nekoga obasipamo lajkovima, a nekome ih uskraćujemo. To je doduše dobro povećalo putem kojeg upoznajemo ljude kojima smo okruženi. Najljepše je vidjeti kako ovdje često komuniciramo jedni s drugima vrlo pristojno i lijepo. Čovjek se raznježi kada vidi sve one lijepe fb želje na sve strane: “Dobro vam jutreko, prijatelji lijep vam dančić, ugodna vam večer, laka noćka ili laku noćicu…” Kako si lijepo tepamo lajkovima i kičastim naljepnicama i gifovima, najčešće po principu – lajk za lajk (ne čitaj, ali i možeš čitati – oko za oko, zub za zub), narod bi rekao: kako ti meni, tako ja tebi (ili ipak bolje ne, hm). A, nakon što smo odlučili biti kvit iliti 1:1, prebacujemo se na komentare, reagirajući najčešće upravo po sličnim kriterijima, u skladu s već spomenutom narodnom mudrošću – plavim na plavo, crvenim na crveno, suzom na suzu, katkad i zagrljajem na suzu, osmijehom na osmijeh, ljutnjom na ljutnju, crvenim na plavo, plavim na crveno i tome slično. Plavi je palac, odnosno bijelu palac na plavoj podlozi, ako ćemo biti precizni, još uvijek najpopularniji, jer se do njega najlakše dolazi (običnim klikom). Za srce i ostale reakcije (emocije) trebamo ipak uložiti malo više napora i prstom doklizati do njih po zaslonima naših mobitela.
Sve za lajk, lajk ni za što, to je moto koji možda najbolje opisuje ovaj virtualni prostor koji nam je stalno nadohvat ruke. Svatko tko živi za tzv. lajk, neka se nauči od naših ili stranih zvijezda kako se to radi. Jedna starleta napiše neki dan jednu sasvim banalnu rečenicu tipa – ” Je li nam se to ljeto opet vratilo? Ono, baš, baš.” i dobije u sekundi na desetke tisuća lajkova za tu banalnost. Što reći o tome? Ljudi reagiraju na banalnosti, na jednu najobičniju rečenicu. U takvom vremenu i društvu živimo. Ali, neka nas to ne obeshrabruje u lovu na pokemone lajkače, takvi su svima najpoželjniji, a najomraženiji oni koji u tišini samo sve promatraju bez reakcija.
Da se ne zavaravamo milijunskim pregledima i lajkovima određenih sadržaja na internetu. Pregledi i lajkovi su proizvodi na rastućem virtualnom tržištu. Doduše, radi se o neopipljivim proizvodima, a opet toliko profitabilnim. Nema nikakvih troškova proizvodnje, a radna snaga smo, osim onih koji za to bivaju plaćeni i svi mi koji smo tu gdje jesmo, u virtualnom svijetu. Dovoljno je samo biti tu i virtualno tržište je sretno. Sve danas ima svoju cijenu. Oni koji žive od pregleda i lajkova kupuju ih stoga na “nevidljivom” tržištu pregleda i lajkova, a njihove trenutne cijene mogu se u bilo kojem trenutku preuzeti iz bilo kojeg medija. Evo kakve su bile cijene u trenutku pisanja ovog teksta: 160 eura za 50.000 pregleda i 2000 lajkova; 280 eura za 100.000 pregleda i 4000 lajkova; 1300 eura za 500.000 pregleda i 20.000 lajkova; 2400 eura za 1,000.000 pregleda i 40.000 lajkova.
Učinimo naše druženje u virtualnom svijetu ugodnim. Usmjerimo našu pozornost na sve ono dobro i lijepo u ljudima i svijetu oko nas. Nazovimo stvari pravim imenom. Prihvatimo sve dobro. Dobro dobrim uzvratimo. Sve ono loše odbacimo od sebe. Kada god smo u prigodi, uljepšajmo virtualni prostor našim napisima te audio i video zapisima. To je jedino što možemo. Ne možemo učiniti ništa drugo. Ali, kada malo bolje razmislim, i to je puno. Klikovi su postali svakodnevni dodiri naših ikona. Stoga, pomognimo našim ikonama da se klikaju nježno.
Sve je to zabavno, ali upitajmo se ponekad – tko je od tih živih ikona u našim mobitelima stvarno svojim ponašanjem usklađen s tim sladunjavim objavama, da nam u stvarnom životu poželi dobro jutreko ili jutrić, pita nas kako smo i skuha nam finu kavicu, da nas potom srcima i crvenim ružama prati kroz dan i svakoga nam dana uz pregršt poljubaca poželi lijepu večer i laku noć, pa još k tome i uz šalicu pravog, a ne virtualnog, čaja od kamilice i veliku količinu ljubavi. I to postoji, a ako to već znamo, ta nit koja nas spaja s takvim ljudima najvažnija je nit života. Sve drugo je samo igra i uopće nije važno. U toj igri možemo i ne moramo sudjelovati. Ponekad je doista zabavna, privlačna, često je sladunjava, a ponekad vrlo gorka, okrutna i odbojna. Veterani društvenih mreža znaju puno više o njima od nas povratnika nakon dugih godina, što je logično. A mi koji se još uvijek prisjećamo kako je to, još uvijek se ne možemo odlučiti jesmo li ovdje milom, silom, igrom slučaja ili silom prilika, jesmo li tu našom odlukom ili odlukom vremena u kojem živimo, pa drugačije ne ide…
