Sve publikacije; knjige, časopisi i CD
Sama
Sama, to nije naslov samo uvodne pjesme; to je temeljno raspoloženje i opis stanja, iz kojega je, na najbolji mogući način, moguće promatrati svijet: svojim vlastitim očima i iz vlastite duše… Za razliku od silne opsjednutosti nesrećom, kako je to u mladih ljudi najčešće; za razliku od izabrane, pa stalno dirane jedne te iste žice, Elia Patricia kadšto će blagu sjetu kakva nestanka prebrisati svakodnevnom filozofskom refleksijom. Svježina je to pjeva jednoga novog glasa suvremenoga hrvatskog pjesništva, koje se polako rješava tmurna okružja svoga donedavnog nastajanja, te u svoje obzorje unosi široku panoramu svijeta. Ali, uvijek posredstvom nezatajiva jastva.
Ante Stamać
Zanimljivost Elijinih pjesama je između ostalog i potenciranje muzikalnosti same riječi, govora. Kao da rječničko značenje i nije toliko važno, važna je samo simbolika zvuka, kao da melodičnost, zvuk (tj. glas) znači. Vizualno u pjesmama, slikarski rečeno, neoimpresionistično, sastoji se od poteza, točkica i pjegica i od igre svjetla i sjene. Sve je u pjesmama difuzno, magličasto, pa i fantomski sugovornik ostaje fantom, “on” ostaje nestvaran.
Ivan Slamnig
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Patricia Pekica
- Nakladnik: Ceres, Zagreb
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 1998.
- Dimenzija: 22 cm
- Broj stranica: 61
- ISBN: 9536108674
Osnovni podaci o CD-u i pjesmi
- CD: Love Songs – kompilacija
- Pjesma: I Got You Babe
- Izvođači: Elia Pekica & Miran Glinac
- Autor: Sonny Bono
- Izdavač: MEMPHIS, Zagreb
- Godina izdanja: 1999.
- Jezik: engleski
U podnožju neba
Elijine pjesme podsjećaju na tokove svjetskog pjesništva. Prva srodnost koja se osjeti u duljim pjesmama je odjek španjolske romanse. Vidi se vrlo razgovijetan sluh za vokalnu srodnost, što rezultira u sličnoj muzikalnosti stihova, a ne u broju slogova ili pravilnosti asonance, premda se nasumce javljaju neprave rime i upravo asonance. Svjedočanstvo je ove tvrdnje pjesma Mexico gdje autorica citira španjolske stihove, a to su baš svakidašnji izrazi, koja one uklapa u pjesmu, kao „Vamos, viva el amor“ i slično. Ali se u to uklapa u hrvatska asonanca: „Jutro je rano, srebro je rano“, tako da bi osoba koja ne zna ni jedan, ni drugi jezik pomislila da se radi o istom jeziku. Druga je srodnost s poezijom na sasvim drugom kraju svijeta, s japanskom, i to u kraćim pjesmama s popularnim kratkim haikuom, ali i s nešto duljom stankom, ali i sa senryu, pučkom, šaljivom varijantom haikua. I tu nije srodnost u ispravnom broju slogova, već u nizanju i spajanju slika, zapravo scena, i u poanti, koja je obvezno spoj čuvstvenoga i misaonoga. A pjesma Djed Mraz – „Što dulje dijete vjeruje u Djeda Mraza, to su roditelji bolji“ toliko je uzoran senryu da bi se mogao staviti u bilo koju japansku antologiju. Ništa od toga ne odgovara autoričinom službenom studiju, već kao da joj je sve to donio vjetar za koji ima sluha. Vjetar njoj nešto posebno znači; u pjesmi „Vratit ću istini boje i prirodi ljude“ ima stihove: „…i rekoh vjetru, ne budi ništa drugo, već samo vjetar“. Tu opet vidimo španjolsku vezu, jer vjetar kao nešto znamenito ima Lorca u mnogim pjesmama, pa i u vrlo poznatoj pjesmi Romance Sonámbulo gdje je vjetar zelen, ali i u pjesmi Oj drvce, drvce gdje je vjetar udvarač s tornjeva i drži djevojku oko pasa sivom rukom. Tako taj vjetar vodi Eliju Patriciju podnožjem neba oko kugle zemaljske. Poseban, neusiljen sluh za pjesmotvorne vrednote samog jezika čine ovu zbirku osebujnom za suvremeno hrvatsko mlado pjesništvo, a tome treba dodati sposobnost mlade pjesnikinje da u svom nastojanju napreduje.
Ivan Slamnig
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Patricia Pekica
- Nakladnik: Ceres, Zagreb
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 1999.
- Dimenzija: 22 cm
- Broj stranica: 116
- ISBN: 9536108836
Ljubavne pjesme
Nove pjesme zbirke Ljubavne pjesme Elije Patricije Pekice sve su u neposrednosti, jednostavnosti, ujezgrenosti, iskrenosti, u nekoj dječjoj začuđenosti koja želi obnoviti djetinjstvo, taj neposredni i apsolutni život, čudo i čuđenje. Sve ove pjesme pjevaju o ljubavi jezikom koji posjeduje i ono smiješno i ono tragično, ali prepoznatljivo, kao Pekicina igra riječima, zaigranost smislom, ironično i samoironično, poigravano i rimovano pjevanje češće na onaj „starinski način“, s ovodobnim senzibilitetom za koje se može primijeniti ona davno izrečena Novalisova misao: „Pisac je zacijelo netko tko je oduševljen jezikom“.
Toma Podrug
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Patricia Pekica
- Nakladnik: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 1999.
- Dimenzija: 20 cm
- Broj stranica: 135
- ISBN: 9531850313
Antologije poezije izdane u SAD-u
Tijekom našega života, mi pohranjujemo informacije prikupljene iz naših iskustava i pokušavamo tim istim prikupljenim informacijama dati neki smisao. Kada nismo u stanju u potpunosti razumjeti stvari koje nam se događaju u našim životima, često smo skloni eksternalizirati prikupljene informacije. Eksternalizacija nam pruža jednu drugačiju perspektivu, dajući nam tako jedan jasniji uvid u neke, možda teške i zbunjujuće događaje i emocije. Umjetnost je zasigurno jedan od najzastupljenijih načina na koji ljudi odlučuju eksternalizirati svoje misli.
Unutar umjetnosti, načini izražavanja naših emocija i naših misli uvelike se razlikuju, a poezija je vrlo moćan alat putem kojeg ljudi mogu dijeliti ponekad zbunjujuće, ponekad savršeno jasne koncepte i osjećaje s drugima. Nisu samo emocije i misli one što pokreću umjetnike, već ih ponekad može pokrenuti i njihova čista želja da sa svijetom podjele nešto što je dotaknulo njihov život na ovaj ili onaj način ili možda naprosto putem poezije žele ublažiti svoju tjeskobu ili nesigurnost.
Antologije poezije naslovljene The Enchantment of Memory, A Grasp at Eternity, On Gossamer Wings, The Best Poems and Poets of 2001 i The Road That Never Ends, donose nam stihove sa svih točaka životnog spektra. Svaka tema, svaka namjera, svaki događaj ili emocija koju možemo zamisliti zastupljeni su u spomenutim antologijama. Neke pjesme će doprijeti do srca čitatelja nešto snažnije od ostalih, ali uvijek imajmo na umu da je svaki od stihova glas jednog pjesnika, jednog uma koji želi otkriti smisao ovoga svijeta, jednog srca koje duboko proživljava svaki trenutak ovoga života ili jednog sjećanja koje želi izaći na svjetlost dana.
Ipak je prisjećanje na prošle dane možda najveća inspiracija umjetnicima. Ono uvijek u njima rađa novu inspiraciju i neke nove oblike njihova umjetničkog izraza.
Predgovor, Melisa S. Mitchell, viša urednica svih izdanja
The Enchantment of Memory
Kada su žene počele ulaziti u svijet rada, njihova uloga u društvu se uvelike promijenila. Ipak, u mnogočemu je status žena još uvijek ostao isti, bez obzira na njihovu sveopću emancipaciju. Jedna stvar koja se, na primjer, još uvijek nije promijenila je ženska seksualnost koja se još od biblijskih vremena nije znatno promijenila. Uvriježeni i gotovo urođeni kulturološki strah od ženske seksualne moći kreirao je mnogo konfliktnih stereotipa na koje su žene osuđene. Po tim stereotipima žena može biti ili žena ili dijete, ili zavodnica ili djevica, ili bludnica ili žrtva. Bijeg od tih stereotipa nije uvijek lagan. Lako je fizički prijeći rijeku, ali je zato emocionalno oslobađanje nešto puno teže od toga. Poezija omogućava i ženama i muškarcima diljem svijeta da sruše sve barijere i razmontiraju stereotipe nametnute nam od strane naših društava. U ovoj antologiji stihovima se ruše brojni društveni zidovi. Čitajući ih, ulazimo u misli naših pjesnika koji nam pomažu da bolje razumijemo i sebe same, odnosno da bolje upoznamo sebe, pa tako i druge ljude.
Velika hvala svim pjesnicima koji su sudjelovali u ovoj antologiji. Moje iskrene čestitke i sretno u svim vašim budućim životnim stremljenjima.
Vanessa Hairfield, urednica
Velika hvala svim pjesnicima koji su sudjelovali u ovoj antologiji. Moje iskrene čestitke i sretno u svim vašim budućim životnim stremljenjima.
Osnovni podaci o knjizi
- Viša urednica: Melisa S. Mitchell
- Urednica: Vanessa Hairfield
- Nakladnik: The International Library of Poetry, Watermark Press, Owings Mills, Baltimore, Maryland, USA
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 225
- Godina izdanja: 2001.
- ISBN: 0-7951-5021-0
- Jezik: engleski
A Grasp at Eternity
Kao ljudska bića, određuju nas odluke koje svakodnevno donosimo. Izbori koje činimo nisu samo izraz našeg morala; oni govore o onome što smo naučili iz naših iskustava. Naši karakteri nisu definirani kušnjama kojima smo bili izloženi; već načinom kojim reagiramo u određenim situacijama oslanjajući se na stečena znanja i iskustva koja smo dobili u svim našim životnim borbama. Nakon svakog događaja, nakon bilo čega što nam se događa u životu i svakome trenutku, imamo priliku za još jedan životan izbor, za naše reagiranje na određenu situaciju, odnosno za naš smisleni odgovor na tu istu situaciju. Sve je stvar našeg osobnog izbora. Ponekad je jedini način da prebrodimo neke situacije iz naše prošlosti koje su iz temelja promijenile naše živote te da se izdignemo iznad njih, upravo kroz jedan oblik glume, kroz svojevrstan performans. Naprosto se moramo naučiti izdignuti iznad neke situacije koja nas sprječava da živimo normalan život.
Naša inertnost na polju mijenjanja sebe samih, naše nečinjenje na polju suočavanja s raznim životnim situacijama i preuzimanja odgovornosti za naš život, osim što sugerira nedostatak karaktera u nama samima, ne samo da šteti nama samima, već i pokazuje našu krajnju nebrigu i nemar do nas samih i naše okoline i drugih ljudi te samim time nanosi veliku štetu onima koje najviše volimo i koji su nam najdraži. Ako nastavimo biti inertni, valjajući se u težini naših emocija, vrijednost naših iskustava bit će u potpunosti uzaludna. Stari klišej o povijesti koja se ponavlja je ovdje posebno važan. Ako ne naučimo djelovati i ponašati se u skladu s našim dosadašnjim iskustvima, osuđeni smo na ponavljanje istih emocionalnih borbi dovijeka.
Poezija je dokaz hrabrosti svakog pojedinca da se suoči sa svojim emocijama i da ih pokuša putem svojih stihova objasniti sebi i svijetu. Nakon svakog stiha, pjesnik postaje svjesniji sebe i svojih iskustava i svaki njegov novi životni korak već je bolji i mudriji, jer je pjesnik osvješteniji.
Kevin Lavin, urednik
Osnovni podaci o knjizi
- Viša urednica: Melisa S. Mitchell
- Urednici: Noah Bevins, Matthew Conrad
- Nakladnik: The International Library of Poetry, Watermark Press, Owings Mills, Baltimore, Maryland, USA
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 252
- Godina izdanja: 2002.
- ISBN: 0-7951-5140-3
- Jezik: engleski
On Gossamer Wings
Ljudi vole istraživati nepoznato. Smrt također predstavlja svojevrsni ulazak u nepoznato i kao takva služi kao nepresušan izvor inspiracije za brojne autore. Smrt je nešto što nema odgovora, nešto što vječno ostaje misteriozno i nedokučivo i što nas intrigira i plaši istodobno. William Shakespeare ju je nazivao „neotkrivenom zemljom“, a Herman Melville u svom klasičnom romanu Moby Dick opisuje smrt kao nešto daleko, vlažno i divlje te izabire more kao glavno mjesto radnje gdje se priča odvija prikazujući more kao glavni simbol smrti, ali i kao glavni lik romana. Smrt ima maglovitu narav, pa joj umjetnici kao temi prilaze na razne načine, koristeći naše ljudsko neznanje kao izgovor za slobodu svoga vrlo moćnog umjetničkog izraza.
Sve ono na što nemamo odgovor, služit će nam kao vječna inspiracija za traženje tih odgovora putem umjetnosti. Jer, odgovora na nešto što je misteriozno može uistinu biti bezbroj, kao i interpretacija istih. To upravo činimo i putem poezije, postavljajući pitanja o svemu onom što nas muči, o svemu vječno misterioznom, čudesnom i nama neznanom. Poezija je naše vječno pitanje postavljeno svijetu na koje nas odgovori u biti niti ne zanimaju, jer kada bismo ih dobili, poezije ne bi niti bilo. U književnosti je moguće gotovo sve, pa i ono što je u stvarnosti nemoguće. Književnost čini nemoguće mogućim i zato je i toliko volimo.
Noah Bevins, urednik
Osnovni podaci o knjizi
- Viša urednica: Melisa S. Mitchell
- Urednici: Noah Bevins, Matthew Conrad
- Nakladnik: The International Library of Poetry, Watermark Press, Owings Mills, Baltimore, Maryland, USA
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 252
- Godina izdanja: 2002.
- ISBN: 0-7951-5140-3
- Jezik: engleski
The Best Poems and Poets of 2001
Prije nego što je pisanje postalo uobičajena praksa, oratorska tradicija je bila ta koja je prenosila povijest čovječanstva s generacije na generaciju. Drevni pripovjedači koristili bi poeziju ili pjesmu kako bi podučavali ljude o prošlosti. Homerovi epovi Ilijada i Odiseja nastali su na temeljima duge usmene predaje, progovarajući o ljudima i događajima iz Trojanskog rata. Priče o biblijskim ljudima i događajima također su se pronosile Europom putem usmene predaje u vremenima kada je vrlo mali broj ljudi mogao posjedovati Bibliju. Čak i u današnjem društvu, kada je pisanje univerzalna pojava, umjetnost još uvijek imitira život. Modernistički pjesnici kao što su Langston Hughes, Wilfred Owen i Ezra Pound pisali su o povijesnim događajima i ljudima, uključujući značajne teme kao što su bili Pokret za građanska prava te svjetski ratovi.
Kako vrijeme prolazi i kako se nove stranice povijesti svakim danom ispisuju, tako i suvremeni pjesnici nastavljaju bilježiti svoje vrijeme na sebi svojstven način, kao i brojne generacije pjesnika koji su živjeli prije njih, pišući o važnim životnim trenucima i povijesnim događajima, otimajući ih na taj način zaboravu i ostavljajući ih u nasljeđe novim naraštajima.
Vanessa Hairfield, urednica
Osnovni podaci o knjizi
- Viša urednica: Melisa S. Mitchell
- Urednica: Vanessa Hairfield
- Nakladnik: The International Library of Poetry, Watermark Press, Owings Mills, Baltimore, Maryland, USA
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 307
- Godina izdanja: 2002.
- ISBN: 0-7951-5178-0
- Jezik: engleski
The Road That Never Ends
Čovjek ne može tako lako izraziti zbroj svih svojih iskustava. Čak i kada idealizira svoje misli i iskustva, na tom čudesnom i vrlo slojevitom putovanju na koje kreće, oslanjat će se na svoje vlastite emocije, na svoje vlastita gledišta i svoju vlastitu percepciju. On mora dobro utvrditi ta iskustva koja je proživio i u miru osjetiti kako ih je i na koji način zapravo doživio prije nego što će moći javno komunicirati događaje koje je doživio i njegove reakcije na njih. Ishod tih događaja utjecat će na njegove buduće reakcije svaki put kada se bude suočavao sa sličnim situacijama. Od tih percepcija, čovjek stječe emocije koje postaju njegovo gorivo, njegova pokretačka snaga u njegovu pjesničkom izrazu. Njegova iskustva se obogaćuju upravo zbog njegove sposobnosti da komunicira s drugim ljudima. Bez komunikacije, čovjek trpi zbog gubitka njegova pristupa izvoru kolektivne mudrosti čovječanstva. Tek kada dvije osobe imaju prigodu podijeliti svoja ljudska iskustva i ispričati jedni drugima svoje životne priče, tek tada oni otkrivaju kako njihova iskustva i njihove životne priče dobivaju na važnosti te kako njihova vrijednost odjednom raste.
Pisanje koje se oslanja na svakodnevni govor je vrlo moćan komunikacijski alat, jer se ne oslanja u tolikoj mjeri na interpretaciju publike koliko to čine ostali stilovi pisanja. Ponekad upravo takvim stilom pisanja najlakše dopiremo do srca naših čitatelja. Pisati onako kako govorimo, znači progovarati izravno iz srca, bez želje da se nekome svidimo, već iz čiste želje za dijeljenjem svojih emocija i iskustava s drugim ljudima.
Poezija je kondenzirana proza putem koje je svaki pjesnik u mogućnosti prenijeti više značenja kroz strukturirane oblike nego što to može putem proze.
Raznolika porijekla svih naših autora zastupljenih u ovoj antologiji predstavljaju svakome od njih izazov, jer je svaki od njih u mogućnosti dobiti uvid u živote ljudi koji žive izvan njihovih osobnih povijesti i to putem njihove poezije.
Kako svaka kultura ima svoje kolokvijalne izraze i svoje društvene običaje, samim time ova antologija je ujedno i prigoda za upoznavanje raznih kultura i društava te obogaćuje kako same autore, tako i čitatelje iste. Sjetimo se ovom prigodom i toga da se baš od svakog čovjeka može nešto novo naučiti.
Claire S. Foshee, urednica
Osnovni podaci o knjizi
- Viša urednica: Melisa S. Mitchell
- Urednica: Claire S. Foshee
- Nakladnik: The International Library od Poetry, Watermark Press, Owings Mills, Baltimore, Maryland, USA
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 259
- Godina izdanja: 2003.
- ISBN: 0-7951-5152-7
- Jezik: engleski
Zvono – časopis za marketing u praksi
Časopis za marketing u praksi – Zvono izlazio je od 2001. godine do mjeseca rujna 2004. godine kada je nastavio izlaziti kao Epoha – časopis za kulturu komuniciranja. Časopis Zvono je pokrenut na inicijativu Elije Pekice i Marka-Ivana Pekice kako bi hrvatska javnost nakon dugogodišnje pauze dobila svoj časopis za marketing, što je marketinška struka dočekala s oduševljenjem. Suradnici časopisa Zvono bili su osim samih pokretača i autora časopisa, Elije kao glavne urednice i Marka kao umjetničkog direktora, ugledni hrvatski znanstvenici, profesori, teoretičari i praktičari marketinške struke, dizajneri, likovni umjetnici, arhitekti, fotografi, itd. Spomenimo samo neke od njih: Prof. dr. sc. Marko Goluža, Prof. dr. sc. Goroslav Kelller, Prof. dr. sc. Josip Sudar, Otto Reisinger, Prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, Prof. dr. sc. Mladen Obad Šćitaroci, Prof. dr. sc. Zdravko Tišljar, Dr. sc. Ivan Doroghy, Dr. sc. Feđa Vukić, Prof. dr. sc. Tihomir Vranešević, Marijan Serdarušić, Edvin Jurin, Ivica Vidović, Slobodan Presečki, Darko Glavan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Nela Milijić, Andrea Šumanovac, Eduard Šumanovac, Davor Bruketa, Nikola Žinić, Krešimir Renzo Prosoli, Edo Osredečki, Milorad Bibić – Mosor, Vladimir Kos, Boris Hajoš, Ivana Crnić, Ana Muhar, Marko Kovačić, Gordana Jurić, Claudio Vignali, Olinka Pavić – Perović, Lidija Gregurek, Marina Viculin, Iva Sudec, Fernando Soprano, Goran Dvoršak i brojni drugi.
Osnovni podaci o časopisu
- Glavna urednica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Nakladnik: PRO 21 d. o. o., Zagreb
- Uvez: meki
- Godine izlaženja: mjesečno od 2001. do rujna 2004.
- ISSN: 1333-3062
Iz Jožine torbe i izvan nje
Pripremajući se za razgovor s profesorom Josipom Sudarom, jednim od najvećih hrvatskih (i ne samo hrvatskih) autoriteta s područja tržišnih komunikacija, ni u snu nisam mogla pretpostaviti s kakvim ću velikim, a istodobno toliko jednostavnim i dragim čovjekom voditi razgovor. Sada i ja znam da hrvatska marketinška struka ima samo jednog Josipa Sudara, koji svojim radom i svojim djelima već punih pedeset godina pridonosi razvoju i ugledu naše marketinške struke. Doajen našega tržišnog komuniciranja, veliki kreator, praktičar, teoretičar i znanstvenik Josip Sudar, svojim je ukupnim stvaralaštvom uvelike zadužio hrvatsku marketinšku struku koja bez njegova udjela, sasvim sigurno, danas ne bi bila na tako zavidnom nivou. Časopis Zvono ima sreću što može svojim čitateljima pružiti zadovoljstvo druženja s čovjekom koji je odgojio čitavu plejadu vrhunskih hrvatskih komunikologa i koji dan danas još uvijek tako zrači mladošću i nevjerojatnom radnom energijom…
Mnogi marketinški stručnjaci vrlo kritički govore o propagandi hrvatskog turizma. Što Vi, gospodine Sudar, mislite o propagandnom predstavljanju Hrvatske kao turističkog proizvoda?
Mnogi ljudi govore o turizmu, a ne znaju ni što je turizam. Turizam je civilizirani način potrošnje. Svi su proizvodi, kao i čitavo gospodarstvo uključeni u turističko kretanje. I loša cesta je dio turističke ponude, na žalost, kod nas ih ima previše, ali i to se može upakirati kao turistička ponuda, ako na tom projektu rade pravi profesionalci. Turistička potrošnja je specifična i odraz je raznovrsnih motiva, stavova i ponašanja koji se odvijaju u sklopu mentalnog procesa pojedinog turista. Prema tome, pri kreiranju propagandnih poruka i prodaje turističkih usluga, treba isticati i apstraktnu vrijednost koju stvara njezina turistička iluzija, maštovitost i sanjarenje. Putem turističke propagande prodajemo iluziju pomoću iluzije u sklopu industrije doživljaja. Često se pitam zašto našim turističkim proizvodom smatramo samo Jadransko more i jadransko priobalje. Što je s Velebitom – botaničkim vrtom Europe, europskim parkom zdravlja? Što je s predivnom Slavonijom, jedinstvenim Gorskim kotarom, zaboravljenim zagorskim dvorcima, zanemarenim Plitvičkim jezerima, sakralnim mjestima, velikim kulturnim manifestacijama poput Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta, Pulskog i Motovunskog filmskog festivala, sportskim natjecanjima i s još toliko toga.
Treba znati osmisliti turističku ponudu.
Jasno, to je najvažnije od svega. I, dok ne budemo imali prave ideje kako prezentirati naš turistički proizvod svijetu, naš će turizam i dalje biti, bez obzira na iznimne prirodne ljepote koje nam je Bog poklonio, na niskim granama. Usput, molio bih sve turističke djelatnike da prestanu preferirati turiste iz nekih zapadnoeuropskih zemalja jednako nam drage turiste iz nekih siromašnijih zemalja. To je sramotno i civilizacijski nedopustivo ponašanje od bilo koga, a pogotovo od jedne zemlje kao što je Hrvatska koja želi postati europska turistička velesila. Želim samo još napomenuti da mi moramo sadržajno i programski znati osmisliti našu turističku ponudu, jer samo noćenje, sunčanje i plivanje nisu utjelovljenje kompletne i moderne turističke ponude koja bi trebala u najmanju ruku zadovoljiti želje i potrebe modernih nomada…
Elia Patricia Pekica Pagon, Pola stoljeća u službi marketinga, razgovor s profesorom Josipom Sudarom
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Josip Sudar
- Glavni urednik: Marko Pekica
- Nakladnik: PRO 21 d. o. o., Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 17,5 x 24,5 cm
- Broj stranica: 288
- Godina izdanja: 2003.
- ISBN: 953-99219-0-2
Epoha – časopis za kulturu komuniciranja
U odabiru i obradi tema o kojima piše, Elia pjesnikinja po duši (a i peru) izbjegava novinarsku površnost, nerazumijevanje ili čak loše i površno predstavljanje naslovne teme, što je sve češći slučaj u dnevnom tisku. U Epohi, naime, javljaju se najčešće izvorni autorski tekstovi uz izvrsne fotografije. Čak je i mjera reprodukcije i teksta izbalansirana tako da se Epoha čita i gleda s lakoćom i radošću doma jednako kao i u nemirnim i usputnim situacijama. U časopisu, začudo, ima mjesta (čitava stranica!) za karikaturu doajena, uvijek jednako smiješnog i aktualnog Otona Reisingera, kao što ima mjesta (čitava stranica) za ilustraciju, također uglednog svjetskog na domaćim terenima niknulog autora Mirka Ilića i opet suvremeno „nabrijanog“ na odabranu temu. Sve ono što su drugi listovi uništili šarenilom i uglavnom kopiranjem stranog glamura, raskinuvši tako vrijednu hrvatsku časopisnu tradiciju, Svijeta iz 1930.-tih i Starta iz 1970.-tih, 1980.-tih, uspjela je Epoha sačuvati. Koncipirana kao časopis koji se bavi komunikacijama, i to njihovom kulturom, bolje njezinim unapređenjem, može se reći da Epoha doista doprinosi jačanju ideje o suvremenim komunikacijama. Poštujući novu misao o brzini čitanja i gledanja, o kratkoći teksta i veličini slike, o pitkosti životnih tema, o podizanju razine komuniciranja kroz sam medij i njegov sadržaj, uzimajući marketing kao temeljnost u javnom komuniciranju, Epoha otvara mostove k nepersuazivnom (nenagovaračkom) neagresivnom, dakle istinski kulturnom, civiliziranom ili ako hoćete demokratskom komuniciranju.
Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka
Osnovni podaci o časopisu
- Glavna urednica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elpeluba d.o.o., Zagreb
- Uvez: meki
- Godine izlaženja: mjesečno od 2004. do siječnja 2009.
- ISSN: 1334-952X
Nebeski slapovi
Čitati poeziju Franje Haramine znači otputovati u neki novi, daleki svijet u kojem stanuje samo ljubav (pjesma Novi svijet). Do tog dalekog svijeta pjesnik dolazi kroz patnju, kroz sreću, kroz snove i kroz ljude. Na tom putu on uvijek pronalazi svoj kutak mira i nade. Taj kutak ispunjenja može biti poznat samo onima koji znaju istinski prepoznati i doživjeti svaki životni trenutak kao čudo u kojem je skriven mali, ali toliko vrijedan biser ljubavi. Na Franjinom putu do sretnog svijeta punog ljubavi, putnici su pozvani na toplinu i nježnost. Na mir i dobrotu. Na strpljenje, tankoćutnost, nadanje i žrtvu. Jer, svi smo mi na istom životnom putu, prolazno-trajnom, ali toliko sretnom i lijepom, na putu sjedinjenja s Bogom.
Samoća može biti teška i nepodnošljiva. „…Kroz okovane prozore samoće,…nazirem tebe…“, i ona je sama po sebi suprotnost zajedništvu. No, karnalna samoća ne mora biti i duhovna, a duhovna samoća ne mora biti nužno i karnalna. Lijepo je biti i tjelesno i duhovno ispunjen, a Haraminina poezija govori upravo o toj želji za ispunjenjem, ponekad duhovnim, ponekad tjelesnim. Njegova poezija želja je za mirom i blagošću, za smirajem, toplinom i nježnošću, za nadljudskim razumijevanjem do kojeg se dolazi jezikom bez riječi: ljubavlju i vjerom u Boga.
Ljubav, uzvraćena ili neuzvraćena, ona uvijek ostaje ljubav i kao takva nudi nam zanos i mogućnost uživanja u njoj. Franjo Haramina, opijen ljubavlju, vječno joj se iznova klanja u svojim pjesmama koje su pune nade, strepnje, skromnosti, čežnje i divljenja u krilu duha i dobrote. Pjesnik čas gubi nadu, čas se čvrsto i poletno opet nada. Čas je tužan i povučen u sebe, čas hrabar i sretan. Čas je umoran od čekanja, čas radostan zbog tog istog čekanja. Čas pomiren samoćom, čas opijen željom za ljubavlju. Vječno predan i odan jedino Bogu, pjesnik je iskreno opijen i zanesen životom.
Nakon mogućeg mraka u pjesnikovoj duši, on je siguran da će opet doći svjetlost koja će mu pokloniti neizrecivu radost. Haraminine pjesme odišu taktovima nenametljive i ugodne rime. Njegovi su stihovi puni vjere u novi dan, novu zoru, u spas, u sreću, u Boga te djeluju poput anđeoske utjehe. Sve patnje i sve tuge bit će izliječene. Sve nade bit će uslišane, sve želje ispunjene, kada naša srca čvrsto zagrle vjeru. Pjesma u kojoj pjesnik najviše izražava osjećaj Isusove blizine i svoj doživljaj Isusove svjetlosti je pjesma San svih snova. U toj pjesmi, pjesnik progovara istinskim jezikom duha, onim koji ne treba niti slova, niti riječi, ni rečenice. Jezik je to sam po sebi čudesan i vječan.
U nekim se pjesama pjesnik obraća samome sebi, u nekima voljenoj osobi, u nekima Bogu, u nekima nepoznatim i poznatim ljudima, ali u svima njima on donosi pred svoje čitatelje neizrecivu i bezuvjetnu ljubav, pa tako ponekad i sam svojim pjesmama odlučuje objasniti sebe i svoju filozofiju života. To, među ostalim pjesmama, Haramina čini u pjesmi Ljubav.
„Ljubavi, ljubavi, dostupna si svima i rasčovječen čovjek misli da te ima. Dok pod imenom tvojim grli prazninu, sve više i više tone u tminu. U taštini prolaze mu ljeta, a ti si visoko, visoko, tako sveta…“
Jačina poruke posebno isijava iz Haramininih kraćih pjesama, od kojih je, po mom sudu, jedna od najboljih pjesama – pjesma Zahvalnost.
„I jutros zahvalim Bogu što te ponovno nosim u grudima. Još više znam da bez tebe ne mogu, tiho nestajem među ljudima.“
U pjesmi Zahvalnost ima i nade i zaborava, i sreće i sjete. U njoj je izražena i prolaznost života i trajnost čudesnih treptaja ljubavi negdje u svima nama dok se stapamo jedni s drugima u vrevi naših ulica…
…Radujmo se životu i uživajmo u zbirci pjesama Franje Haramine Nebeski slapovi, jer ona nam želi reći da je sve, baš sve u nama i oko nas tako puno ljubavi.
Elia Patricia Pekica, Izvod iz Recenzije
„Ljubavi, ljubavi, dostupna si svima i rasčovječen čovjek misli da te ima. Dok pod imenom tvojim grli prazninu, sve više i više tone u tminu. U taštini prolaze mu ljeta, a ti si visoko, visoko, tako sveta…“
„I jutros zahvalim Bogu što te ponovno nosim u grudima. Još više znam da bez tebe ne mogu, tiho nestajem među ljudima.“
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Franjo Haramina
- Nakladnik: Franjo Haramina, Marija Gorica; izdano u povodu 150. obljetnice rođenja Ante Kovačića, Studio Moderna, Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 20 cm
- Broj stranica: 84
- Godina izdanja: 2004.
- ISSN: 953-99620-0-5
Epoha – separat – Razgovor o globalizaciji i privatizaciji – posebno izdanje časopisa Epoha broj 58 i 67
Posebno izdanje časopisa za kulturu komuniciranja – Epoha broj 58 i 67 izašlo je u listopadu 2006. godine. Zbirka je to bezvremenskih razgovora koje je glavna urednica časopisa Epoha, Elia Patricia Pekica Pagon vodila s jednim od naših najvećih ekonomskih stručnjaka na polju globalizacije i jednim od Elijinih najdražih sugovornika, prof. dr. sc. Slavkom Kulićem. Teme kojih su se Elia i Slavko dotakli u svojim razgovorima su vrlo aktualne i obuhvaćaju brojne društvene, gospodarske, kulturne i političke fenomene našeg vremena na lokalnoj i globalnoj razini. Sam profesor Kulić je rekao kako je njegov svjedok vrijeme i kako će istinitost njegovih poruka, društvenih komentara i dobronamjernih prosudbi koje se tiču našeg, europskog i svjetskog društva u cjelini, dolaziti sve više do izražaja kako vrijeme bude prolazilo, što se, kako vidimo iz priloženog i događa. Upravo zbog toga ovaj separat kroz godine dobiva sve više na važnosti, a dostupan je još jedino u Nacionanoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, jer je svojedobno bio do kraja rasprodan. Glavni povod Elijinih razgovora s profesorom Slavkom Kulićem bio je podjela svijeta na dva jazom razdvojena društvena sloja od kojih jedan pod krinkom strategije stvaranja slobodne globalne gospodarske, odnosno tržišne klime ostvaruje visoke profite, iskorištavajući usput onaj drugi, preostali dio svjetskog stanovništva i čineći ga svakim danom sve obespravljenijim i ovisnijim o sebi. Srž poruka koje profesor Kulić ostavlja u nasljeđe svima koji će čitati ove bezvremenske razgovore sažima se u njegovoj tvrdnji koju često ističe, a to je tvrdnja kako „pravo na nasilje nema nitko, jer nasilje ne može biti ničije pravo“. Profesor Kulić u svojim odgovorima također ističe kako će u budućnosti život u društvu i državi vlasnika privatnog kapitala, umjesto u obećanom ili očekivanom društvu radnika, biti moguć samo za neke – rekli bismo podobne ili izabrane. Ako je vjerovati profesoru Kuliću, za mnoge će život u takvom društvu i državi biti nemoguć. I, na kraju treba reći i to, da će nas „Europa i svijet cijeniti prema onome što ćemo toj Europi i tom svijetu pridonositi, a ne prema onome što ćemo od toga svijeta prositi“, kako je u jednom od svojih odgovora rekao prof. dr. sc. Slavko Kulić. No, još uvijek nije kasno za izgradnju boljeg svijeta – bez privilegiranih i obespravljenih ljudi, već onog u kojem bismo svi imali podjednake šanse za život dostojan čovjeka, uvjereni su i Elia i Slavko.
Osnovni podaci o separatu
- Autorica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Glavna urednica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elpeluba d. o. o., Zagreb
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2006.
- ISSN: 1334-952X
Globalno usijanje
Elia Patricia Pekica Pagon u svojim uvodnicima, jer knjiga je zbirka njezinih uvodnika – eseja objavljenih u časopisima Zvono i Epoha, gotovo rendgenski vidi da je opstanak života za mnoge ljude u pitanju, pa i za nas same. To se odnosi na pojedince, ali i na narode koji žive još uvijek u polju neobazrivosti, kao i na sve one koji su prihvatili podložnost, postojanje na sve nižoj razini životnosti. Rijetki su moji sugovornici na temu suštine globalizacijskih procesa, toga vrlo mutnog pojma, čija etimologija ukazuje na lažnu zoru za neosviještene, koji poput Elije tako objektivno prosuđuju probleme koji su nas zatekli. Elijini eseji najbolje govore o autoričinoj mudrosti i inteligibilnosti te o njezinu ljudskom nastojanju u želji za izgradnjom humanijeg i pravednijeg svijeta. Tu razinu spontanog govora o bitnom može voditi osoba koja ima potpunu predodžbu o svijetu u svojoj svijesti sa smislom razvoja samosvijesti za potrebe ove naše stvarnosti. Istina je, Elijini eseji govore o bitnom na duboko humanističkoj orijentaciji i etičkom samoodređenju radi razobličavanja globalizacije nasilja i njezinog uporišta u geobiopolitičkom razumijevanju opstanka manjeg broja ljudi i naroda na našem planetu. Ideja globalizacije kao procesa kodifikacije prava jačega sve se više i brže ostvaruje. Eliju to normalno smeta, jer pravo na nasilje ili nasilje kao pravo moćnih zadobiva vrijednost pomoću poretka sile kao prava. No, moramo znati, a Elia to dobro zna, da s naslova geobiosocijalnog razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji, bioetičkog pristupa razvoju života, pravo na nasilje nema nitko, jer nasilje ne može biti ničije pravo.
Prof. dr. sc. Slavko Kulić
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elpeluba d.o.o., Zagreb
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2008.
- Dimenzija: 22 cm
- Broj stranica: 347
- ISBN: 9789535510109
Media Marketing – regionalni magazin o oglašavanju i PR-u
Media Marketing – regionalni magazin o oglašavanju i PR-u u svom novom, osvježenom izdanju, počeo je s izlaženjem 2008. godine na oduševljenje svih sudionika komunikacijskih procesa naše regije koji su time dobili novu i još širu platformu za razmjenjivanje svojih znanja i iskustava.
Suradnici časopisa Media Marketing bili su Lea Stanković (Beograd), Nastja Mulej (Ljubljana), Vesna Marđonović (Ljubljana), Elia Patricia Pekica Pagon (Zagreb), Vladimir Čeh (Beograd), Belma Mujadinović (Sarajevo), Asja Dupanović (Sarajevo), Selma Prodanović (Beč), Lazar Džamić (London), Sonja Lavrenčić (Dubai).
Uslijed sveopće digitalizacije medija, nešto kasnije pokrenut je portal www.media-marketing.com kao nasljednik tiskanog izdanja Media Marketinga. Zahvaljujući višegodišnjem zalaganju, entuzijazmu i trudu glavnog urednika Media Marketinga, cijenjenog gospodina Ekrema Dupanovića koji je istinski zaljubljenik u marketinšku struku i pravi stručnjak na području marketinga, svi djelatnici oglašivačke i medijske industrije naše regije već godinama imaju svoj medij. Na portalu se tekstovi objavljuju i na engleskom jeziku te tako uz pomoć njega marketinška struka ovih naših prostora još više napreduje – svakim se danom sve većim koracima približavajući europskoj i svjetskoj sceni oglašavanja i odnosa s javnošću.
Osnovni podaci o časopisu
- Glavni urednik: Ekrem Dupanović
- Nakladnik: NO LIMIT, Sarajevo, Udruženje za promociju i razvoj kreativne industrije (Media Marketing)
- Uvez: meki
- Godine izlaženja: mjesečno od 2008. godine
- Dimenzija: 35 cm
- ISSN: 1840-4340
Susreti s velikim Otom Reisingerom
Danas poslije toliko godina pisati o Otu, sretati ga u mom susjedstvu ili se diviti njegovim najnovijim likovnim ostvarenjima, za mene predstavlja jedno prelijepo sjećanje na bezbrižne dane djetinjstva provedenog u Nazorovoj ulici u kojoj mi vjetar uvijek donosi novu poruku jorgovana što, uvijek kada u nju kročim, zamiriše ljepše i životnije no igdje drugdje na svijetu. Kada je čovjek bezbrižan i prepušten smijehu u krugu najbližih, nije niti svjestan prolaznosti tih nezaboravnih trenutaka. Svaki dobar karikaturist vješt je prepoznavatelj tih dragocjenih trenutaka koji obilježavaju naš život, tragač za posebnostima i pronalazač svih zajedničkih pozitivnih karakteristika raznih društvenih skupina, kao i njihovih eventualnih mana. Oto Reisinger izvrstan je u tome, čemu svjedoči uistinu dojmljiv opus njegovih maestralnih radova objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Promatrajući njegova likovna ostvarenja, ponekad se pitam: Ima li boljeg društvenog komentara od britke i duhovite karikature Ota Reisingera?…
…Kako bi se ocrtao život malog čovjeka, tog istog malog čovjeka treba znati sresti u gradu, vidjeti ga, pozdraviti se s njim i čuti njegovu životnu priču…
…Oto Reisinger i grad Zagreb oduvijek su bili dva nerazdvojna pojma. Svi mi, dok šećemo kroz grad i dok naš dragi Oto s prijateljima razmjenjuje dosjetke pred hotelom Dubrovnik, uvijek se iznova uvjeravamo da je duh našeg dragog Zagreba ipak još uvijek živ…
…Ovom prigodom izražavam posebnu zahvalnost cijenjenom gospodinu i velikom autoru Otu Reisingeru na uspješnoj suradnji u časopisima Zvono – časopis za marketing u praksi i Epoha – časopis za kulturu komuniciranja. Sretna sam što smo tijekom toga razdoblja njegovim vrhunskim ostvarenjima i briljantnim porukama razveseljavali čitatelje naših časopisa. Divno je i velika je sreća imati takvog suradnika i uzora. Dragi gospon Oto, zahvaljujem vam još jednom na prekrasnoj suradnji…
…Kada živimo u društvu u kojem većina uspješnih ljudi taj uspjeh postiže upravo putem krivde, preostaje nam pravdu tražiti na jedinim mjestima gdje je još ima, a jedno od njih su zasigurno ilustracije Ota Reisignera, dok su naši gradski susreti s dragim prijateljima i znancima tik do njih, da ne kažem u njima. Da, svi smo mi sastavni dio Reisingerovih ilustracija. Divno je znati da ipak i unatoč svim nepravdama kojima nas naši vrli političari iz dana u dan zapljuskuju, svi mi na nama svojstven način pomalo sudjelujemo u krojenju te pravde, i, tko zna, možda će ona jednoga dana, na Otovu, Jankovu i našu radost, napokon zaživjeti i zaploviti punim jedrima, ne samo rijekom Zagreba, već rijekama i morima svih naših ulica i gradova širom svijeta…
Elia Patricia Pekica Pagon, Susreti sjećanja i sreće
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Janko Bučar
- Urednici: Janko Bučar, Darko Ćorković
- Ilustracije: Oto Reisinger
- Nakladnik: Hrvatsko društvo karikaturista, Zagreb
- Broj stranica: 142
- Uvez: tvrdi
- Godina izdanja: 2010.
- ISBN: 978-953-7392-08-6
Na Diogenovu putu
Knjiga Na Diogenovu putu bavi se tematikom globalizacije, poslovnom filozofijom multinacionalnih kompanija, pozitivnim i negativnim stranama neoliberalnog kapitalizma te analizom suvremenih društvenih tokova i odnosom etike i materijalističkog ništavila postmodernog svijeta. Knjiga sadrži izabrane intervjue Elije Patricije Pekica Pagon s renomiranim hrvatskim i svjetskim znanstvenicima, autorima, praktičarima i teoretičarima iz širokog spektra ljudskih djelatnosti (povijesti, sociologije, politologije, ekonomije, odnosa s javnošću, tržišnih komunikacija, teologije, ekologije, arhitekture, filma, glazbe, karikature, fotografije, kazališta, dizajna,…).
Od domaćih autora i znanstvenika valja spomenuti Borisa Bućana, Ivana Balića-Cobru, Antu Gavranovića, Ivana Grdešića, Damira Kalogjeru, Slavka Kulića, Brunu Krajcara, Josipa Kregara, Slavena Leticu, Borisa Ljubičića, Anđelka Milardovića, Ivu Pervana, Ota Reisingera, Fedora Rocca, Nevija Šetića, Josipa Sudara, Bojanu Šćitaroci, Mladena Šćitarocija, Mirka Valentića i broje druge. Plejadu stranih Elijinih sugovornika predvode Noam Chomsky, Michael Coyne, Jan Currie, Livio De Marchi, Don George, Milton Glaser, Jean Haner, Isha Judd, Burton Morris, Jean-Paul Nerriere, Jacques Séguéla, Leslie Sklair, Kevin Roberts, Roland Robertson, Segio Zyman i brojni drugi vrlo zanimljivi sugovornici.
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Patricia Pekica Pagon
- Nakladnik: Sono grupa, Poreč; Unex grupa, Zagreb; Znanje, Zagreb
- Broj stranica: 1147
- Uvez: tvrdi
- Dimenzija: 25 cm
- Godina izdanja: 2010.
- ISBN: 9789533241197
Siromaštvo i etika
… Tu i tamo zateći će nas pokoja dobra vijest o tome kako kapitalizam može imati i ljudsko lice. Sjetimo se nedavne vijesti o njemačkom biznismenu Götzu Wolfgangu Werneru, profesoru poduzetništva na institutu za tehnologiju u Karlsruheu i vlasniku trgovačkog lanca Drogerie Markt (Dm). On svojim idejama iznesenima u knjigama Einkommen für alle i 1.000 Euro für jeden koju je napisao u koautorstvu s Adrienne Goehler želi, kako je rekao, osloboditi čovjeka. On se odlučio odreći svoga bogatstva i vlastiti udjel u kompaniji prenijeti na dobrotvornu zakladu. U vremenu sveopće grabeži, čuti rečenicu poput njegove – „Darujem svoje bogatstvo, jer želim biti slobodan!“ – doista je nevjerojatno, zar ne? Prigodom objave svoje humane geste javnosti, Werner se poslužio izrekom kojom je izravno popljuvao sve bogataše koji zbog okova vlastite pohlepe nisu kadri učiniti ono što je on učinio te je ta njegova izreka u trenu obišla cijeli svijet, a glasi: „Nije sramota postati bogat, ali je velika sramota bogat umrijeti“….
… „Može li netko tko je voljen biti siromašan?“, pitao se Oscar Wilde, dok je Konfucije svoje viđenje bogatstva i siromaštva opisao sljedećim riječima: „U dobro vođenoj zemlji siromaštvo je nešto čega se treba sramiti, dok je u loše vođenoj zemlji bogatstvo ono čega se treba sramiti“.
Elia Patricia Pekica Pagon, Globalno etičko povjerenstvo
Osnovni podaci o knjizi
- Urednik: Ivan Koprek
- Nakladnik: Filozofsko – teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 21 cm
- Broj stranica: 241
- Godina izdanja: 2011.
- ISBN: 9789532311075
10 godina objavljivanja, 50 godina otpora, 60 godina života, 200 darivanja krvi
Bilo bi divno kada bi svi oni koje ovo djelo potakne na razmišljanje, odlučili svojim porukama barem malo izliječiti naše društvo i pomoći našem čovjeku. Jer, ljude treba voljeti, a gospodin Oto je to oduvijek znao.
Kada sam našem dragom Otu u jednom od pitanja u našem razgovoru za moju knjigu “Na Diogenovu putu“ spomenula njegov posebno istančan osjećaj za ljude i društvo u kojem živimo, on mi je odgovorio:
“Ja zapravo volim ljude i treba voljeti ljude, jer na taj način puno je lakše i znati se uživjeti u njihove živote i poistovjetiti se s njihovim životima. Ja mislim da u mom stvaralaštvu prevladava osjećaj pravde. S obzirom da nisam u mogućnosti dijeliti pravdu koja našem društvu u velikoj mjeri nedostaje, ja ju kroz svoju karikaturu želim istaknuti, s ciljem da ona krivda ostaje smiješna i za svaku osudu, to je glavna bit mojih karikatura.”
Elia Patricia Pekica Pagon, Susreti sjećanja i sreće
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Janko Bučar
- Nakladnik: Tkanica d.o.o.
- Priredio i uredio: Marijan Majstorović
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 152
- Godina izdanja: 2013.
- ISBN: 9789535671749
Bujština 2013
Jednima je poklonjena moć, a drugima darovana neprospavana noć. Za vlastelinske kadrovske križaljke i fotelje prodali smo sveopće blagostanje i narodno veselje. Osiromašeni i obespravljeni narod među sobom se svađa, dok sigurnim i mirnim morima plovi gizdava vlastelinska lađa.
Svakome se lijepe etikete, a onaj tko ih nema djeluje kao biće s druge planete. Na red dolaze i istočni i zapadni, i sjeverni i južni, i lažno sretni i iskreno tužni. Gosti se pretvaraju u domaćine, a domaćini postaju gosti. Podoban se čovjek gosti, a neprilagođen ustrajno posti. Nametnute nam društvene podjele djeluju sve apsurdnije, jer sve je jača slika ona podjele strašne – na bogate unutar zaštićenih zidina i siromašne kojima ne preostaje drugo nego ledina. To što se događa više nije tajna, svima je jasno da su sve manje izgledna neka vremena bajna. Svi sve čuju, svi sve vide, svi sve znaju, ali šute, jer ne žele da se nadređeni ljute…
Od čovjeka do čovjeka ide bočica otrova iz koje su primorani piti baš svi, i on, i ona, i ja i ti. Tako jednostavno mora biti – otrov se mora piti…
Čovjeku ovdje nema lijeka, tako je bilo od pamtivijeka. Takozvana demokracija nam nudi lažnu slobodu na preopterećenom i tonućem brodu. A, svaka nova sloboda koju nam prodaju sve je gluplja i skuplja te sve okrutnija od svoje prethodnice i sve manje skriva svoje prljave igrice i svoje namrgođeno lice…
Elia Patricia Pekica Pagon, Bivši- budući ljudi, Gospodari otrovnih ladica
Osnovni podaci o književnom zborniku
- Glavni urednik: Stelio Prodan
- Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske Umag
- Broj stranica: 224
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2013.
- ISSN: 9771331169001
Bujština 2014
Gotovo svakoga tjedna naši nas tabloidi, želeći promovirati kulturu slave, obavještavaju o novim slavnim dlanovima koji žude za tim da ostave svoj trag na stazi slavnih ispred Kineskog kazališta u Hollywoodu. Otisnuti dlanove u taj cement, to mora da je sjajan osjećaj, misle ljudi, sanjajući o svojih pet minuta slave, te sveopće prihvaćenosti preko koje ulaziš izravno u cement povijesti. „Kada se odrekneš uma, postaješ duša, kada se odrekneš duha, postaješ um, a kada se odrekneš i uma i duha bivaš prihvaćen…“ Tako bi otprilike zvučala definicija prihvaćenosti Charlesa Bukowskog koji očito nije baš previše držao do toga da bude „prihvaćen“. Nikada nije vjerovao vrijednostima koje izabire gomila. Ljudi koje svi vole ne mogu promijeniti svijet. Gomila čas slavi nekoga, čas razapinje proslavljenoga. Zato je Bukowski napisao: „Čuvaj se onih što stalno traže utočište u gomili; oni su sami, ništa.“ Unatoč tome utočište u gomili još uvijek traže mnogi…
Društvena analiza nije na odmet, prije no što poželiš imati zavidnu titulu sveopće prihvaćenosti. Zašto? Pa, kakvo društvo – takvi heroji, zar ne? Primjerice, u vilinski dobrom i rajski humanom društvu, štafetu će ponijeti dobrotvori, poštenjaci i naivnjaci. No, danas je na svijetu malo takvih društava. Mnogo je više onih drugih, na sve moguće načine zatrovanih, a u takvim društvima ni prihvaćenost nije povezana s nečijom pravednošću, iskrenošću, s nečijim predanim radom i ostalim naivnostima, već upravo suprotno – s nečijom prepredenošću i premazanošću svim mogućim mastima…
Moramo biti svjesni toga da će u nemoralnom društvu mainstream biti upravo nemoralni ljudi. U nekim društvima, poglavito u društvima visokog rizika i nadasve u konfliktnim društvima kao što je naše, prirodnije je i ljudskije težiti marginama, a ne mainstreamu, kako bismo na tim marginama pokušali nešto promijeniti na bolje. Konfliktnim društvima treba ozdravljenje, no, ono što im se iznova događa umjesto tog ozdravljenja, uvijek su novi gurui konfliktnosti koji se pojavljuju na toj sceni i koji na taj način priječe bilo kakvo humano svitanje.
Elia Patricia Pekica Pagon, Prihvaćeni i prešućeni
Osnovni podaci o književnom zborniku
- Glavni urednik: Stelio Prodan
- Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske Umag
- Broj stranica: 224
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2014.
- ISBN: 978-953-7458-18-8
I ja sam bio
…Svi mi omeđeni smo samo onim zidovima koje sami izgrađujemo… Ako smatramo da je nešto vrijedno učiniti, učinimo to svim svojim srcem, savjetovao nas je Buddha. Svaki je dan jedna nova prilika za još jedan novi početak. Čovjek se, ukoliko to želi, u svakom trenutku može promijeniti na bolje. Nije potrebno natjecati se s drugim ljudima. Jedina osoba od koje bi svatko od nas trebao biti bolji je ona osoba kakva smo bili jučer. Deepak Chopra je rekao: „Nauči promatrati sebe i nikada nećeš krivo reagirati“.
Budi onakva osoba kakvu bi želio imati kraj sebe. Ono što svakome od nas u svakom trenutku nedostaje je ono što bi svatko od nas trebao pružiti bilo kome tko je trenutno pred njim. Zato, ako imaš prigodu nekoga učiniti sretnim – učini to. Ako imaš prigodu nekome uljepšati dan – učini to. Najljepši poklon koji nekome možemo dati je naša pozornost. Svi žele da se čuje njihov glas. Svi žele biti saslušani…voljeni. Sve prolazi, ali ono jedino što ostaje je ono što je svatko od nas došao pokloniti ovome svijetu, to nam nitko ne može oduzeti. Upitajmo se stoga: što je to što smo mi došli pokloniti ovome svijetu? Sjetimo se riječi velikog pjesnika Rumija: „Ljubav je most između tebe i svega što postoji“…
Elia Pekica Pagon, Zašto smo u prodajnim lancima vrlo često tretirani kao nepodobni pilići na traci peradarske farme?
Osnovni podaci o knjizi
- Glavni urednik: Ekrem Dupanović
- Nakladnik: NO LIMIT, Sarajevo, Udruženje za promociju i razvoj kreativne industrije (Media Marketing)
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2014.
Manifest humanosti
U najširem smislu po pristupu fokusiranoj temi odmjeren je to i argumentiran autoričin kritički pogled na globalizacijske procese koji zahvaćaju sva područja života pojedinca i društva, od gospodarstva, politike, kulture… instalirajući u središte svoju jedinu vrijednost – profit i kritika nedopustive podjele svijeta na globalne aktere koji događaje, fenomene, trendove izazivaju i proizvode, te njihove žrtve, odnosno pasivne konzumente, potrošače, gutače projekcija, iluzija, privida i fantazija i one krajnje osiromašene. Elia svojim tekstovima upozorava na materijalistički pogled na svijet koji se manifestira na bezbroj načina, a svima im je zajednička inferiornost duha pa imati ili biti gotovo više nije nikakva dilema; upozorava na sveopći konzumerizam, industriju zabave, medijske manipulacije, shopping euforije i histerije te postblagdanske depresije, gubitak psihološke autonomije pojedinca, samoodricanje od identiteta, nedostatak komunikacije i prihvaćanje diktata svijeta odnosno pristanak na suvremeno ropstvo (što je signalizirala i ilustracijom naslovne stranice svoje prethodne knjige Globalno usijanje) i svođenje društva na amorfnu masu nekritičkih klonova, sljedbenika kojekakvih must have proizvoda…
Danas, kada je oglašavanje u velikoj moralnoj i etičkoj krizi i kada se sa svih strana čuju pozivi da se mora vratiti svojim izvornim ljudskim vrijednostima, Elijini tekstovi mi se doimaju kao putokaz u kojem bismo smjeru trebali ići. Elijini vrlo izoštreni etički i moralni standardi su prava dragocjenost. Srce, iskrenost, vrijednosti i poštovanje su termini na koje su kreatori robnih marki, vlasnici i direktori poduzeća zaboravili, a Elia nas u svojim tekstovima stalno podsjeća na njih. Svijet kakvog nam crta Elia bio bi savršen za život, vrijedan Božji dar kojeg, sva je prilika, ovakvi kakvi smo nismo zaslužili.
Ekrem Dupanović, izdavač i urednik Media Marketinga
U knjizi Manifest humanosti Elia Pekica sakupila je svoja sedmogodišnja promišljanja o svijetu koji živimo, koji promatramo i koji procjenjujemo. Svi ga animalno živimo, većina ga humano promatra, samo neki ga intelektualno procjenjuju, evaluiraju.
Najveća vrijednost ove zbirke je da potiče, stimulira na vlastito promišljanje. Čitajući eseje Elije Pekice, ne možemo ostati ravnodušni. Ona u nama budi ono najbolje, ono dječje naivno, a toliko krucijalno bitno postavljanje suštinskih pitanja. Jednostavno, tjera nas na razmišljanje o vremenima u kojima je razmišljanje neracionalni neprofitabilni gubitak. Poput Marcusea, Pekica polazi od maksime “Budimo realni – tražimo nemoguće”.
Elia ima zavidnu razinu svijesti o svijetu u kojem se može iščitati mobilizacija te svijesti u humanoj vrsti da ne podliježe lažima i obmanama moćnih u vremenu u kojem laž postaje jača od svake istine. “Intelektualci” o tome šute jer im je intelekt jači u funkciji biosa umjesto u funkciji etosa. Elia govori i piše kao vapijući u pustinji, zaziva utopijsko mišljenje za svijet, tražeći moguće u nemogućem, svijetu dužničkog ropstva u kojem ne vidi tko to treba ili pak tko to može plaćati ili, pak, tko može plaćati nagomilani dug svijeta. Elia pita tko to može osloboditi zarobljene u dužničkoj doktrini ili, pak, pita za paradigmu novoga slobodnijeg svijeta i društva koje može biti opozit procesu raščovječavanja ljudske vrste i svijeta. Kad piše i kad govori, poziva na internacionalu humanizma i čovječnosti. I neka piše, jer ideja humanizma i čovječnosti ne smije umrijeti, a potlačeni i gladni ne smiju biti zaboravljeni.
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Broj stranica: 267
- Uvez: tvrdi
- Dimenzija: 16,3 x 22,3 cm
- Godina izdanja: prvo izdanje 2015., drugo neizmijenjeno izdanje 2016.
- ISBN: 9789535839309
Oči našeg vremena
Pjesnikinja u Eliji Pekica Pagon prepoznaje piramidalno ustrojene hijerarhije i suprotstavlja im se. Bez obzira je li riječ o birokratskoj svijesti običnog službenika, hijerarhiziranoj svijesti sljedbenika ove ili one partije, namještenika u globalnoj korporaciji ili vlasniku kapitala koji se lažno predstavlja kao inicijator i dobrotvor.
Njena benjaminovska detektivska analiza u detalju razotkriva tendenciju. Elia Pekica Pagon u tom smislu uči nas kako jednostavno gledati i iz jednostavnoga izvlačiti zaključke koji se odnose na cjelokupnu zajednicu. Uči nas prepoznavati detalje i situacije koje su dokaz našeg odustajanja od vrijednosti koje bismo trebali slijediti.
U moru loših vijesti kojima smo – bez svoje krivnje – preplavljeni, pojave se i one dobre. Jedna takva vijest je i ona o novoj knjizi Elie Pekice Pagon.
Dobre vijesti po mjerilu medija i isprovociranog ukusa konzumenata, nisu senzacionalne, ne pune naslovnice, ni udarne tv termine. One su uvijek u pričuvnom prostoru, dugo čekaju svoj red, i traju kratko. Njihovi akteri rjeđe participiraju u medijskom prostoru, a ponajmanje imaju svoje tv emisije.
No, u istom medijskom prostoru caruju crne kronike, skandali iz privatnog i javnog života, pronevjere, kojekakvi nebulozni rekordi, kriminal, površnost, ideološka podijeljenost, novac, izmišljene veličine, virtualne umreženosti, instant informacije, nova krizna ratišta, suvremena tehnološka božanstva, različiti ekstremi, diktatura kapitala, moći i moćnika, zapljusnutost nepotrebnim informacijama kao odrazom sveopće površnosti konzumerističkoga društva, materijalističke civilizacije.
Upravo zato dobra je vijest da te i bezbroj sličnih pojava netko detektira, definira, psihološki i sociološki tretira… Elia Pekica to godinama čini i zato je njezina knjiga dobra vijest za one koji žele biti aktivni i odgovorni sukreatori svijeta, a ne njegovi epigoni.
Kao kroničarka svog vremena Elia kirurški precizno dijagnosticira taj sve veći jaz, tu diskrepanciju između tehničkih, ekonomskih i tržišnih faktora okruženja i moralnih, etičkih i estetskih sputanosti, kojima je čovjek u takvom okruženju izložen. Pristup Elie Pekice svjesno je i namjerno naivan i romantičan. Elia nam knjigom Oči našeg vremena otkriva sve ono što svi mi svakodnevno doživljavamo, ali pored svega toga prolazimo, na žalost, zatvorenih očiju i hladnoga srca. Elia je u ovoj knjizi na vrlo lijep način sabrala i ispričala svoja vlastita, ali i mnoga naša iskustva i spoznaje o ljudima, vremenu i sredini u kojoj živimo. I u tome i jest njezina vrijednost – očigledne istine, svakodnevne istine uobličiti, verbalizirati, simbolizirati.
Ova zbirka eseja nas bolno suočava sa svakodnevnom hipokrizijom s kojom smo suočeni, s površnim svijetom obmana, demagogije i populizma, s „vrlim, novim svijetom“ koji nam nudi „Big Brother“, s potrošačkim sustavom robno-novčanih odnosa u kojem su skromnost, štedljivost i lojalnost mane, a ne vrline; u kojem galama pobjeđuje samozatajnost, u kojem kič pobjeđuje estetiku, u kojem laž pobjeđuje istinu. Tko ima više određuje život onome tko zna više. I ova knjiga eseja Elie Pekice nas suočava s potrebom da zastanemo, da se osvrnemo i sagledamo sredinu u kojoj jesmo. I više od toga – da se upitamo o našoj ulozi u toj sredini.
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Broj stranica: 348
- Uvez: tvrdi
- Dimenzija: 16,3 x 22,3 cm
- Godina izdanja: prvo izdanje 2015., drugo neizmijenjeno izdanje 2016.
- ISBN: 9789535839316
Istro mila moja, lipa mati moja
Ostavština svojem rodnom kraju, njegovoj voljenoj Istri, koju moj otac Marko-Ivan Pekica ispisuje svojim stihovima najbolji je dokaz kako je imati i voljeti svoj rodni kraj nešto poput vrijednog suputnika svakom čovjeku na njegovu životnome putu, jer gdje god da se nalazi i što god da radi – u čovjeku vječno žive zvukovi, mirisi i žive slike njegova rodnoga kraja. Čitajući stihove čakavske poezije Marka-Ivana Pekice mogli bismo zaključiti kako je narodna poslovica koja govori kako je svugdje lijepo, ali kod kuće najljepše, doista istinita, jer, čitajući ove vrijedne zapise jednog minulog vremena o Istri kakva je nekada bila, a mogli bismo reći i o Istri kakve više nema, pa čak i o jednom plemenitom svijetu kakvog više nema, saznat ćemo kako baš ništa na ovome svijetu nije mjerljivo s ljubavlju maloga telčića koju je pjesnik doživio kao dječak, s burom koja ga uvijek iznova zove u iscjeljujuću šetnju stazama njegova djetinjstva, s malim razgovorima na tržnici uslijed kojih će se pjesnik prisjetiti kakve stare riječi koja više nije u uporabi, s mirisima i okusima domaćih šljiva, grožđa, badema, oraha ili na tradicionalne načine spravljenih jela i pića. Kada bismo gore spomenutu poslovicu prilagodili zbirci pjesama moga oca Marka koju upravo držite u rukama, tada bi ona glasila: Svugdje je lijepo, ali pod Učkom je najljepše.
Elia Pekica Pagon, mag. educ., Pogovor, Svugdje je lijepo, ali pod Učkom je najljepše
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Marko-Ivan Pekica
- Glavna urednica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Broj stranica: 199
- Uvez: meki
- Dimenzija: 16,3 x 22,3 cm
- Godina izdanja: 2016.
- ISBN: 978-953-58393-2-3
Beside u jatu
Beside u jatu su hrvatska književna manifestacija koja se od 2011. godine održava svake godine u Barbanu te prigodom koje se susreću pjesnikinje i pjesnici koji su ili svojim porijeklom ili, pak, svojim prebivalištem vezani za Barban i barbanštinu. Inicijator spomenutih pjesničkih susreta je Denis Kontošić, za organizaciju su zaduženi Općina Barban, Turistička zajednica Barban i Kulturno-umjetničko društvo Barban koje već tradicionalno uveličava cijeli događaj svojim atraktivnim nastupima, a glavni pokrovitelj Susreta je Općina Barban.
Osnovni cilj ove hvalevrijedne poetske manifestacije je očuvanje čakavske beside – čakavskog narječja te informiranje kulturne javnosti o nekadašnjim istarskim običajima, legendama, mitovima, načinima života, bogatoj istarskoj tradiciji i povijesti i iznad svega poetsko izražavanje o ljepotama Istre. Ono što je posebna zanimljivost ove manifestacije je da nema strogo određene dobne granice za sudionike, pa se na pozornici izmjenjuju pjesnici od najranije osnovnoškolske dobi, pa sve do starijih žitelja porijeklom iz Barbana i barbanštine. Time se želi potaknuti mlađe generacije da svojim sudjelovanjem u Besidama u sebi probude želju za očuvanjem tradicije svojih predaka.
Prigodom svakog pjesničkog susreta izdaje se Zbornik poezije barbanskih pjesnikinja i pjesnika pod istovjetnim nazivom Beside u jatu, pa je spomenuta pjesnička manifestacija ujedno i predstavljanje Zbornika pjesama, jer se tijekom manifestacije recitalima predstavljaju pjesme iz knjige. Beside u jatu su jedan susret pun ljubavi prema zavičaju, bilo da su u njemu živjeli naši preci, bilo da smo mi nekada u njemu živjeli, bilo da smo iz njega potekli ili možda danas u njemu živimo i prema ljudima toga istog plemenitog kraja te jedna divna prigoda za dijeljenje te iste ljubavi putem poezije i neformalnog druženja u slavu čakavske beside.
Osnovni podaci o knjigama
- Urednik: Denis Kontošić
- Nakladnik: Beside u jatu – 6. susret barbanskih pjesnika – Nakladnik: Općina Barban
- Nakladnik: Beside u jatu – 7. susret barbanskih pjesnika – Nakladnik: Općina Barban
- Nakladnik: Beside u jatu – 8. susret barbanskih pjesnika – Nakladnik: KUD Barban
- Nakladnik: Beside u jatu – 9. susret barbanskih pjesnika – Nakladnik: KUD Barban
- Broj stranica: 147 (6.); 147 (7.); 146 (8.); 140 (9.)
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2016. (6.); 2017. (7.); 2018 (8.); 2019 (9.)
- ISSN: 1849-4331
Saloon – Monografija
Svi mi koji smo rođeni i odrastali u Zagrebu vijest o devastaciji našeg dragog Saloona, tog neprežaljenog doma naše mladosti, svojedobno smo primili sa šokom i nevjericom i jednako smo tako osobno i vrlo emotivno, ali s one druge, pozitivne strane doživjeli vijest o najavljenom ponovnom otvaranju vrata dobrog nam i starog Saloona, jer to je, kako je Dubravko Šimenc nedavno izjavio, uistinu bio naš dnevni boravak. Doći u Saloon za sve nas – stalne posjetitelje toga kultnog kluba, bilo je kao doći doma. U Saloonu smo uvijek mogli sresti svoje prijatelje i znance – sve na jednom mjestu, bez prethodnog dogovaranja putem mobitela i interneta kao što je to slučaj danas, otplesati koju pjesmu na plesnom podiju i podijeliti s njima energiju sreće i veselja zbog još jedne nezaboravne zajedničke večeri. Saloon je imao neku posebnu magiju, u njemu smo se uvijek osjećali sigurno, mirno i sretno. Naime, u našem omiljenom klubu ama baš nikada nije bilo nikakvih izgreda, ni nemira. Osoblje je bilo toliko profesionalno i uslužno, da i danas pamtim sva lica tih divnih ljudi koji su bili dio naše velike obitelji. Glazba je bila vrlo pomno birana kako bi zadovoljila široki raspon glazbenih ukusa, ali uvijek prilagođena istančanom uhu „najstrožih“ glazbenih kritičara koji su također bili stalni gosti kluba. Biti DJ u Saloonu bila je stvar prestiža. Naši DJ-i nisu nam se obraćali između pjesama kao u nekim drugim klubovima, ali uvijek bi sve rekli svojim sjajnim izborom pjesama kojima su nam uvijek znali pružiti vrhunsku zabavu…
Elia Pekica Pagon, LoonSa
Osnovni podaci o knjizi
- Autor: Damir Jirasek
- Nakladnik: Udruga – Društvo za prijatelje Saloona, Zagreb
- Broj stranica: 326
- Uvez: tvrdi
- Dimenzija: 27,5 x 27,5 cm
- Godina izdanja: 2018.
- ISBN: 9789535984702
The Wisdom of Aramis
Prepustimo se svijetu vrijednih životnih lekcija koje možemo naučiti od naših najboljih i najvjernijih prijatelja i razmislimo bar na trenutak o tome kakav bi to bio svijet kada bismo se svi mi počeli ponašati po tim dražesnim životnim pravilima isprepletenima nitima čiste, iskonske dobrote i bezuvjetne ljubavi te svim onim pravim životnim vrijednostima koje smo u sveopćoj utrci za materijalnim neopravdano zanemarili njegovati u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima. Prisjetimo se kako to izgleda kada sebe, svoje bližnje i svijet koji nas okružuje promatramo i osluškujemo našim srcima, kao što to čine naši najbolji prijatelji, poklanjajući nam na svakom životnom koraku svu svoju ljubav i svoju neizmjernu dobrotu – tu neiscrpnu riznicu životnih mudrosti.
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 16,3 x 22,2 cm
- Broj stranica: 382
- Godina izdanja: 2020.
- ISBN: 9789535839354
Putem duha
„Putem duha“ zbirka je Elijinih životom inspiriranih i društveno angažiranih eseja nastalih u razdoblju od 2018. do srpnja 2020. godine u kojima na rijetko interesantan i oštrouman način
progovara o čovjekovu putovanju u svoj unutarnji svijet u odnosu na vrijeme i prostor u kojem živimo – razotkrivajući društvene procese, uočavajući određene pojave, imenujući trendove i argumentirano kritizirajući brojne probleme suvremenog društva na koje ni u kojem slučaju ne bismo smjeli ostati ravnodušni, jer se tiču našeg društva u cjelini, kao i svakoga od nas pojedinačno. Ne možemo promijeniti svijet, tako kažu, ali Elia vjeruje da možemo promijeniti sebe i naš način gledanja na isti, pa samim time i svijet oko nas. Naš svijet je onaj u kojem živimo cijeloga života. Naš unutarnji svijet. Od njega sve počinje. Vratimo se stoga sebi i svojoj autentičnosti, vratimo se prirodi, zavolimo iznova svakoga danaovaj život i svaki njegov trenutak, kao i nas u svakome od njih, to je ono što nam poručuje Elia u svojoj knjizi eseja „Putem duha“, izoštravajući nam sliku suvremenog društva i svih nas u njemu kao neizostavnog dijela tog mozaika, čineći na taj način tu sliku vidljivijom i čitljivijom u svim njezinim uzročno – posljedičnim manifestacijama
progovara o čovjekovu putovanju u svoj unutarnji svijet u odnosu na vrijeme i prostor u kojem živimo – razotkrivajući društvene procese, uočavajući određene pojave, imenujući trendove i argumentirano kritizirajući brojne probleme suvremenog društva na koje ni u kojem slučaju ne bismo smjeli ostati ravnodušni, jer se tiču našeg društva u cjelini, kao i svakoga od nas pojedinačno. Ne možemo promijeniti svijet, tako kažu, ali Elia vjeruje da možemo promijeniti sebe i naš način gledanja na isti, pa samim time i svijet oko nas. Naš svijet je onaj u kojem živimo cijeloga života. Naš unutarnji svijet. Od njega sve počinje. Vratimo se stoga sebi i svojoj autentičnosti, vratimo se prirodi, zavolimo iznova svakoga danaovaj život i svaki njegov trenutak, kao i nas u svakome od njih, to je ono što nam poručuje Elia u svojoj knjizi eseja „Putem duha“, izoštravajući nam sliku suvremenog društva i svih nas u njemu kao neizostavnog dijela tog mozaika, čineći na taj način tu sliku vidljivijom i čitljivijom u svim njezinim uzročno – posljedičnim manifestacijama
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 16,3 x 22,2 cm
- Broj stranica: 382
- Godina izdanja: 2020.
- ISBN: 9789535839354
Mudre misli i citati
„Mudre misli i citati“ 22. je po redu knjiga autorice Elije Pekice Pagon. Zbirka je to njezinih mudrih misli objavljenih u njezinim brojnim esejima te na društvenim mrežama. Na zamolbu njezinih brojnih čitatelja da te mudre misli i citate objavi kao zasebnu knjigu, Elia je to s radošću i učinila.
Mudre misli i citati. To su naši sati. Naši dani. Naše misli. Naši životi. Životi svih nas. Isprepleteni u lekcijama što ih jedni od drugih i jedni s drugima svakodnevno učimo. Zaustavljeno vrijeme. Zabilježene misli satkane od trenutaka u kojima su se rodile. Životna škola nikada nikome ne dosadi. U njoj si vječno mlad i znatiželjan. Koliko god misliš da si naučio o životu, on te uvijek iznova iznenadi i pokaže ti da si tek na početku i da još puno toga moraš naučiti. I svaki je dan novi početak. Nova životna lekcija. Radujmo mu se i dočekajmo svaki novi dan s osmijehom na licu. To je ono što nam autorica ovim svojim djelom želi poručiti.
Osnovni podaci o knjizi
- Autorica: Elia Pekica Pagon
- Nakladnik: Elia Pekica Pagon, Zagreb
- Uvez: meki
- Dimenzija: 16,3 x 22,2 cm
- Broj stranica: 160
- Godina izdanja: 2022.
- ISBN: 9789535839378