Kult obmane

 u Kolumne

Obmana je dio naše stvarnosti. Naše vrijeme umjesto humanosti i dalje proizvodi kaos, kako bi se putem njega promovirala neka nova disciplina nemoralnosti; izaziva ratove kako bi se pomoću njih prodavalo oružje i kontroliralo svjetsko stanovništvo, osmišljava bolesti koje odlično prodaju lijekove, izaziva strah kako bi na temeljima toga straha netko promovirao svoje herojstvo, potiče ateizam u ime rađanja novih kultova i sekti, igra na kartu ljudskih slabosti, kako bi putem njih netko dobio na snazi.

Izvorna osobnost svakog čovjeka sve se češće nadomješta brojnim umjetno stvorenim osobnostima, kao živim spomenicima tržišnog fundamentalizma. Kada svačija suprotnost postane njegov temeljni životni nauk, tada svačija bit mora iznova pronalaziti put do svog punog izražaja. Kada nas o toleranciji počnu učiti netolerantni ljudi, o ljubaznosti neljubazni, o uljuđenosti neuljuđeni, o moralu nemoralni, o stručnosti nestručni, o pravdi nepravedni, tada sa sigurnošću možemo očekivati da će se pametni ljudi morati baviti glupostima kako bi preko njih prodali malo svoje pameti. Izokrenuta stvarnost s pravom nas čini zbunjenima i okrenutima nekim novim, obrnuto proporcionalnim tržišnim pravilima. Sve teže razabiremo istinu od laži, vrijednost od bezvrijednosti, stvarnost od iluzije. Svaka druga priča koju danas čujemo čisti je PR, čista umotvorima tima osposobljenog za osmišljavanje one istine koja pogoduje naručitelju.

Jedno ja pojedincu jednostavno više nije dovoljno. Nije više dovoljno ni uz temeljno ja imati neki svoj alter ego. Nije dovoljno reći kako imaš svoje privatno, poslovno i hobističko ja i dodati kako imaš i puno svojih drugih virtualnih osobnosti. Izgleda da je uz sve to skupa potrebno u pričuvi imati još barem desetak svojih drugih ja, od kojih je svako naše drugo ja vezano uz potpuno različitu mrežu društvenih okolnosti, ljudi i prigoda koje idu uz te ljude. Kada smo to i kako prešutno pristali na rasprodaju naše izvorne osobnosti u ime brojnih umjetno stvorenih osobnosti kojima se svakodnevno razmećemo na tržištu rada, želeći biti konkurentna roba u rukama novih robovlasnika? S obzirom na tu spoznaju o sveopćoj rasprodaji naših izvornih osobnosti u ime lažnih osobnosti u službi obmane, teško je danas s lakoćom odrediti koja je osobnost od brojnih koje pojedinac danas mora imati u svom arsenalu – ona prava, izvorna čovjekova osobnost i koliko nam od te osobnosti danas preostaje na kraju svakoga dana, tjedna, mjeseca, tromjesečja ili godine? Ispada da svaki poslodavac osmišljava neko naše novo ja koje je spreman platiti, dajući nam opis radnog mjesta, kao što redatelj glumcima objašnjava njihove uloge.

Bankar će za vrijeme svoga radnog vremena, kada se smije služiti samo svojim poslovnim ja, u svom izglačanom sivom odijelu odlučivati o brojnim sudbinama štediša, dužnika i klijenata banke za koju radi, kako bi po dolasku kući obukao trenirku koja je dio njegova privatnog ja i otišao u park razbistriti misli, dvojeći o odlukama koje je silom prilika i poslovnog ugovora donijelo njegovo poslovno ja. Vidjeti bankara u banci i u parku doista nije isto, jer nam se čini kao da smo sreli dvije različite osobe. Komunicirati s njim na poslu i u slobodno vrijeme znači komunicirati s dvoje potpuno različitih ljudi. Griješe ljudi koji pričaju o poslovima obučeni u svoje privatne osobnosti, jer rijetko će kada nečija privatna osobnost moći utjecati na njegovu poslovnu osobnost, kao što će rijetko kada nečije poslovno ja moći svoje odluke bazirati na svojim osobnim stavovima.

Koliko nam se sviđa svijet u kojem naše poslovno ja često nije niti u najmanjem skladu s našim privatnim ja osim u rijetkim sretnim slučajevima? Mora li doista biti tako? Mora li ekološki osviješten pojedinac u ime preživljavanja raditi u tvrtki u kojoj će njegovo poslovno ja silom prilika morati sudjelovati u onečišćavanju okoliša protiv kojega se bori njegovo privatno ja? Mora li zakleti pacifist prekvalifikacijom radne snage završiti kao radnik u tvornici oružja? Mora li umjetnička duša staviti svoju kreativnost na čekanje u ime neke korporacije koja je tu odgodu nečije kreativnosti spremna dobro platiti? Tržište radne snage tretira ljude kao robu s cijenom i rokom trajanja. Kao i na svakom tržištu i ovdje se traži konkurentnost nečije životopisne obmane u ime zarade novovjekih robovlasnika (vlasnika radne robe).

Glasnogovornici kapitala će reći: radnici nisu robovi. Možda nisu, ali su zato roba, što u jezikoslovnom smislu i nije toliko daleko jedno od drugoga. Kada ne bismo bili radna roba u službi krupnog kapitala, tada bi naši osobni pogledi mogli definirati i sva naša zanimanja, a svi znamo i svjesni smo toga da smo iz dana u dan sve manje u mogućnosti sami odlučivati o svojoj sudbini na tržištu rada, tj. radne robe.

Koliko daleko smo otišli s tim obmanama lako je zaključiti. Dovoljno je samo sresti bilo kojeg znanca obučenog u svoje privatno ja i usporediti to njegovo ja s njegovim poslovnim ja i sve će nam biti jasno. Odmah ćemo se sjetiti tisuću drugih ljudi čije pravo ja nema veze s njegovom javnom, poslovnom funkcijom. Eto zašto nam se ponekad čini časnijim i prirodnijim raditi neki posao koji je u skladu s našom osobnošću, čak možda i za manju plaću, nego raditi dobro plaćeni posao koji u biti preziremo, jer se kosi s našim životnim nazorima. Svi smo mi duboko u sebi svjesni činjenice da svaki put kada kreiramo neku našu novu lažnu osobnost u ime prilagodbe prostoru i vremenu u kojem živimo, gubimo dio svoje izvorne osobnosti.

Ovaj, u ime konkurentnosti i profita, izokrenuti svijet jednoga će dana shvatiti kako nikada nije bila moguća prekvalifikacija nečije osobnosti, već kako je sve to bila samo obmana nastala u ime profita, u ime neke nove obmane.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!

Moćnici na tajnom zadatkuIzvrsnost prosječnosti