Sretan Božić svakome
Iz godine u godinu blagdansko ozračje sve je više iskomercijalizirano. Proizvođači i prodavači ulažu sve više sredstava u zavođenje potencijalnih kupaca i korisnika njihovih proizvoda i usluga. Djelatnici oglašivačke industrije i ove su godine poput dobroćudnih vilenjaka marljivo kreirali pregršt bajkovitih kampanja kojima nas pozivaju da budemo što opušteniji u našem pristupu blagdanskom shoppingu. Proizvođač je uvijek sretan kada može nekome nešto prodati. Cilj svakog proizvođača je prodati što više proizvoda i usluga, što češće, što većem broju ljudi za što više novaca, kako kaže Sergio Zyman.
No, svaki put kada jedan potrošač izgubi svoju kupovnu moć, svatko tko mu pokušava nešto prodati postaje nesretan zbog gubitka još jednog stalnog poklonika njegovih proizvoda ili usluga. Neizvjesnost suvremenog svijeta umjesto interesa za neki proizvod ili uslugu pobuđuje oprez i razboritost kod potrošača, a to bezbrižnim moćnicima ne ide na ruku. Sada konačno shvaćaju da je potrošač glavni u cijeloj priči o konzumerizmu, a ne oni, kako su to do jučer mislili. Gubeći potrošače i klijente, vlasnici tvrtki često su primorani otpuštati svoje radnike zbog nemogućnosti plaćanja istih, a njihovi dojučerašnji djelatnici odjednom ih doživljavaju kao najveće neprijatelje.
A, ljudi kao ljudi, vole ići u shopping, makar sutra nemali za kruh. Uzalud se kunemo u apstinenciju od prosinačke potrošačke groznice, jer procjenjuje se da ćemo ove godine u blagdanskom surfanju po trgovinama potrošiti više nego lani.
U jednom sam tekstu svojedobno napisala kako ljudi još uvijek nisu spjevali pjesmu konzumerizmu u čast, a kako to ne čine potrošači, za to se redovito brinu sami oglašivači, ulazeći u naša srca putem nama dragih pjesama. Ovih blagdana najdominantnija je pjesma Sretan Božić svakome od Fantoma prepjevana za blagdansku reklamu teleoperatera Tele2.
Oglašivači često putem nama dragih pjesama žele u nama kao potrošačima probuditi slične emocije prema njihovim proizvodima i uslugama. Konzumerizam ima svoje prokušane taktike koketiranja s potrošačima na sve moguće i vrlo uspješne načine, dok se naši mudri reperi obično šale na račun te ljudske težnje za posjedovanjem kao takvim te iskazivanjem kupovne moći putem potrošnje.
No, bez obzira na naš tobožnji oprez, na sve te naše priče o štedljivosti i tome slično, naši oglašivači, kako rekoh, mogu mirno spavati, jer po svemu sudeći, niti ove godine nećemo moći odoljeti blagdanskoj potrošačkoj groznici.
Želimo li, pak, doskočiti tim simpatičnim i nadasve bajkovitim zamkama, trebali bismo se sa zahvalnošću prisjetiti kanadskog umjetnika Teda Davea koji je još 1992. godine osmislio društvenu akciju Buy Nothing Day kao svojevrsni otpor konzumerizmu. Ovoj odličnoj akciji slična je i jednako dobra akcija TV Turnoff Week koju je 1994. godine pokrenula udruga TV Turnoff Network (bivša TV Free America) koja nas već i samim svojim nazivom poziva da barem na kratko isključimo svoje televizore i pokušamo upoznati jedan drugačiji život, lišen prekomjernog sjedenja pred tv ekranima.
Od 2001. godine aktualna je i još jedna antikonzumeristička akcija pod nazivom Buy Nothing Christmas čiji je glavni cilj dekomercijalizacija Božića. Tako je to u svijetu. Međutim kod nas još uvijek nisu u modi oblici organiziranijeg otpora konzumerističkom mentalitetu. Ali ni mi nismo baš tako jako daleko od buđenja antipotrošačke svijesti.
Na tom tragu, s radošću se prisjećam simpatične „potrošačke budnice“ splitske glazbene skupine TBF (The Beat Fleet) iz 2003. godine pod nazivom Šareni artikal čiji se proročanski stihovi materijaliziraju na svakom koraku našeg okruženja jednakom brzinom kojom običavamo peglati naše kartice. Sjetimo ih se barem djelomično: „Alo prika, ja san šareni artikal, karton i plastika, lip san ka slika. Povoljna prilika, na šarenoj stalaži, u šarenoj ambalaži, jer tako san ti draži. Nisan ti potriban, al’ ne beri brigu. Kupi me i ulaziš u nagradnu igru… Zato kupi me, kupi me, kupi me. Ja san ti potreban, ja ti zaista treban. Uzmi me i plati idući tjedan. Uzmi me na dug, nema kamate. Uzmi me na otplate, uzmi me na rate. Jednostavno, prosto, dolazin poštom. Pitaš pošto? U kešu sniženje 15 posto. Šareni artikal, karton i plastika. Crven, zelen, žut, kupuj kao lud. Šareni artikal, lip san ka slika. Nije bitna kvaliteta, samo etiketa.“
Imam osjećaj da su nam dragi Splićani ovom pjesmom željeli šapnuti: Radujte se životu, ali nemojte se dati do kraja zavesti.
I, dok povlašteni dio društva i ove godine surfa po švedskim stolovima u raskošnim toaletama i skupim odijelima, dotle drugi dio društva u starim kaputima marljivo skuplja boce po kontejnerima pokrivajući svoja lica šalovima i kapama, bježeći od ulične rasvjete i blagdanskih lampica. Kako je bolno staviti ta dva dubokim jazom odvojena sloja društva u jedan odlomak, čak i ako se radi samo o tekstu. I eto u istom odlomku povlaštenih moćnika koji tako marljivo misle o svojim aktivnim građanima i marljivim potrošačima i obespravljenih ljudi – bivših građana i potrošača. Bez strategije za formiranje zdravog društva i homogenizirajuće društvene klime, rezultat je, nažalost, taj tužni društveni tobogan na čijem vrhu piše Buy Everything Chrismtas, a pri dnu Buy Nothing Christmas, dok onaj pravi duh Božića još uvijek živi jedino u našim srcima.
Kada govorimo o poklonima, veste, kape, čarape i šlape su stvar prošlosti, poručuje nam Tele 2 u najnovijem blagdanskom reklamnom prepjevu svima nama drage pjesme Sretan Božić, svakome – „Poklon mekan nikome, hardware novi svakome“. Užitak je gledati tu bajkovitu reklamu i zamišljati kako doista negdje postoji jedno predivno mjesto puno nasmijanih lica, šarenih boja, lampica, kuglica, blagdanskih ukrasa i prekrasnih poklona – gdje baš svatko može doći i izabrati dar, gdje baš svatko ima pravo na jednak tretman i jednaku količinu blagostanja i sreće barem u ovo blagdansko doba, zar ne?
