Kakav je to osjećaj igrati se bogova, igrati se ljudima kao igračkama? Pitam vas, koji se svakodnevno igrate bogova – odlučujući o sudbinama drugih ljudi na ovaj ili onaj način.
Udisaj. Izdisaj. Još jedan. Pa još jedan. Mijenjaš se sa svakim novim udisajem. Dišeš svjesno. Udišeš pravu sebe, izdišući sve ono što nikada nisi ni bila, niti jesi, niti ćeš ikada biti ti.
Vremena se nažalost nisu promijenila. I danas nevidljivi mač visi nad našim glavama i našim pokušajima da svijetu ponudimo pravu sliku stanja u demokratskoj Lijepoj našoj i svijetu oko nas.