Postoje ljudi koji sve znaju najbolje, pa tako i one stvari koje uopće ne znaju.
Postoje ljudi koji su uvijek u pravu, iako baš nikada nisu. Postoje ljudi koji se u sve miješaju, pa čak i u one stvari u koje se nikada ne bi smjeli miješati. Postoje ljudi koji žive tuđe živote, iako bi trebali živjeti neki svoj život. Postoje ljudi koji ne čekaju svoj red, nego uvijek idu preko reda, misleći kako je njihovo vrijeme dragocjenije od vremena drugih ljudi. Ima ljudi kojima ne smiješ ništa reći, jer će baš o svemu imati suprotno mišljenje, tek tako da ti kontriraju i smanje tvoj doživljaj. Ima ih. Ima lažnih prijatelja koji će te iskoristiti na sve moguće načine i kasnije zaboraviti na tvoja dobročinstva. Ima (ne)ljudi koji baš svakome tko im se nađe na putu žele na ovaj ili onaj način zagorčati život. Ima zločestih ljudi koji misle da samo njima treba biti dobro, a drugima neka slobodno bude loše, za to ih nije briga. Ima ih koji misle da se njima ništa loše ne može dogoditi, jer se loše stvari događaju samo naivnim dobričinama. Ima zlotvora koji svoju pokvarenost i korumpiranost definiraju kao snalažljivost, suprotstavljajući je nesnalažljivosti (čitaj: poštenju) onih koji nisu u stanju biti snalažljivi na njihov način. Svi smo ih upoznali i svi znamo da takvih neljudi ima.
Ali ima i onih ljudi koji ovaj svijet neumorno čine boljim i zbog njihova postojanja bismo trebali biti sretni. Za ostale nas ne bi trebala biti briga. Treba prestati slušati kojekakve ljude i nastaviti raditi po svom. Ničije mišljenje neće i ne može utjecati na naš život. I, nije svačija riječ jednako vrijedna spomena.
Riječi. Spajaju nas koliko i razdvajaju. Kako kada. U trenu mogu izliječiti ranjeno srce, ali ga i slomiti. Za čas mogu izgraditi predivne mostove, ali i neprobojne zidove. Dati nadu i srušiti snove. Sve to mogu riječi. A mi smo ti koji ih biramo. Biramo što ćemo reći i čije ćemo riječi uzeti u obzir…
Vrijedi li čuti nešto ili se oglušiti na to što smo upravo čuli? Ljudi će uvijek imati mišljenje o nečemu i željeti ga podijeliti s nama. Kroz život ćemo čuti koješta, svašta i štošta.
Neke stvari je dobro i korisno čuti, dok je neke druge bolje pustiti da samo prođu kroz naše uši, odnosno da što brže izađu van na drugo uho, s jednakom lakoćom s kojom su ušle na ono prvo.
Uši je dobro imati, ali i znati služiti se njima, upravljati njima, a najvažniji glas koji bismo trebali stalno osluškivati i znati čuti je naš unutarnji glas koji živi u svakome od nas. Ako ne čujemo taj glas i ne uspijevamo razabrati sve poruke koje nam odašilje, sve ostalo bit će samo zaglušujuća buka koja će nam smetati na putu kojim kročimo.
Svi mi imamo različita životna iskustva i u skladu s njima formiramo neke stavove u životu. Naše razumijevanje bilo koje situacije ovisi o našim iskustvima. Ljudi su ponekad ograničeni i smatraju kako je svatko tko nije kao oni loš. Naravno da nije, već je samo različit i ima drugačija životna iskustva. Loš je onaj čovjek koji na bilo koji način želi zagorčati nečiji život, a ne netko tko nije kao mi. A dobrotu će svatko od nas definirati na svoj način.
Ne dozvoli nikome da upravlja tvojim životom. Ima ih koji su pokušali upravljati mojim. I opstruirati moje zamisli, prepriječiti mi put, podmetnuti mi nogu, demotivirati me na bilo koji način, rušiti moje snove. Neka im je sretan put kamo god krenuli. Nisam već odavno na tom putu, već na putu svojega života. Svakome dopuštam da živi svoj život kako god želi i da živi svoje snove. Volim ljude koji vjeruju u sebe i onda kada nitko u njih ne vjeruje.
To su trenuci kada je ljubav čovjeka prema samome sebi najdjelotvornija. Svatko od nas bira svoj put. Nitko to ne smije činiti za nas. Puštam samo dobre ljude u svoju blizinu. Ima ih. Inspiriraju me i motiviraju kao i ja njih. Nedavno sam se obogatila za nekoliko predivnih novih ljudi. Nađu mi se na putu kada se najmanje nadam. Dobar je to osjećaj kada znaš da svoje vrijeme više nisi u stanju poklanjati onim ljudima koji su hodajuća prepreka svemu. Znam da više drugačije niti ne mogu. Dugujem sebi taj poklon mira. Nema ljepšeg poklona kojeg čovjek sebi može dati…
Sada znam – sve što nam se događa vuče ili na pozitivnu ili na negativnu stranu. Nema treće strane. Ono u čemu uživamo naš je raj, a ono što trpimo, podnosimo, činimo na silu ili ne volimo, a pravimo se da volimo – naš je pakao. Onaj unutarnji osjećaj koji imamo u svakom životnom trenutku odgovor je na svako pitanje koje se u nama javlja. Taj je osjećaj ili pozitivan ili negativan. Nema sredine. U sredini caruju kompromisi, izgovori, kazališne pozornice pune maski i glumaca. U sredini obitavaju licemjerje, laž, stereotipi, lažna tolerancija i hinjena humanost. To me ne zanima. Zanima me nečija srž. Osjećaj kojega imamo u svakom životnom trenutku može doista biti ili ugodan ili neugodan.
Nikada osrednji, bez okusa i mirisa. Poslušajmo ga i bit ćemo baš uvijek na sigurnom. Ali uvijek.
Naš život, to smo mi. To je svatko od nas. Svatko ima pravo na neki svoj život.
Upućeni smo jedni na druge, ali ne i ovisni jedni o drugima. A za naš je život i te kako važno kako se mi osjećamo u svakome trenutku. Naš životni put je naš izbor. Darujmo jedni drugima mir i slobodu, a ne prigovore i prepreke. Nitko nas nije pitao za mišljenje o nečijem životu. Nečiji životni stil nije naša stvar. Svatko živi kako god želi, kako mora ili kako najbolje zna. Nije na nama da se u to miješamo. Pomognimo nekome na njegovu ili njezinu putu ako to možemo, ali ne odmažimo nikome. I, ne ustručavajmo se zatražiti pomoć kada nam je potrebna, to će nam pomoći da upoznamo ljude kojima smo okruženi.
A, onima koji nam svim silama odmažu zauvijek okrenimo leđa. I, recimo tada i sebi i svima drugima, u kojem god smjeru išli – sretan nam put.