„Poziv na internacionalu humanizma i čovječnosti

Elia je rijedak sugovornik i još rjeđi publicist. I kad piše i kad govori, ona to čini iz dubine duše, iz nje izbija žena u čovjeku i čovjek u ženi, jer misli čovječno za ljudsku vrstu. Ona to čini s lakoćom u ime ljudske vrste svojim ljudskim nastojanjem, diše iz dubine duše s  razumijevanjem i suosjećanjem za sve ljude svijeta kao karika u lancu ljudskog mišljenja koje pronosi i prenosi stremljenje k izvjesnosti svih ljudi svijeta. Traži tu izvjesnost za sve ljude svijeta kao ljudsko stremljenje s moralnošću kao kozmičkom paradigmom i kulturnim pojmom. Elia ima zavidnu razinu svijesti o svijetu u kojem se može iščitati mobilizacija te svijesti u humanoj vrsti da ne podliježe lažima i obmanama moćnih u vremenu u kojem laž postaje jača od svake istine. Intelektualci o tome šute, jer im je intelekt jači u funkciji biosa umjesto u funkciji etosa. Elia govori i piše kao vapijući u pustinji, zaziva utopijsko mišljenje za svijet, tražeći moguće u nemogućem, svijetu dužničkog ropstva u kojem ne vidi tko to treba ili pak tko to može plaćati ili, pak, tko može plaćati nagomilani dug svijeta. Elia pita tko to može osloboditi zarobljene u dužničkoj doktrini ili, pak, pita za paradigmu novoga slobodnijeg svijeta i društva koje može biti opozit procesu raščovječavanja ljudske vrste i svijeta. Kad piše i kad govori, poziva na internacionalu humanizma i čovječnosti. I neka piše, jer ideja humanizma i čovječnosti ne smije umrijeti, a potlačeni i gladni ne smiju biti zaboravljeni. Elia, pjevaj himnu humanizma i čovječnosti protiv rasista i ekstremista svih vrsta, govori i piši o eutopiji iz još nemišljenog mišljenja, jer pisanje je nužno i za mrzitelja pisanja. Piše se za mrtvo žive još sviješću neprobuđene, pjevaj i za gluhonijeme, možda progovore umjesto onih koji čuju, a o tome šute, o lažnoj zori globalizacije, privatizaciji svijeta, pa i kolonizaciji svemira kao znaku upozorenja na devoluciju ljudske vrste. I dalje putuj svijetom s istim smislom, možda to bude imalo značenje i za druge, a tvoje nastojanje neka uvijek ima ideju čovječnosti.“

Prof. dr. sc. Slavko Kulić