„Sama, to nije naslov samo uvodne pjesme; to je temeljno raspoloženje i opis stanja, iz kojega je, na najbolji mogući način moguće promatrati svijet: svojim vlastitim očima, i iz vlastite duše. U Eliji nema ničega preuzetoga, pogotovo ne preuzetnoga. Odatle svježina njezina pjeva. Eto još jednoga novog glasa suvremenoga hrvatskog pjesništva, koje se polako rješava tmurna okružja svoga donedavnog nastajanja te u svoje obzorje unosi široku panoramu svijeta. Ali uvijek posredstvom nezatajiva jastva. Takvo je i jastvo Elije Patricije Pekice. Dražestan pjev mlade dame, začuđene nad bogatstvom šarolikog svijeta.“ Ante Stamać