Tag: sloboda

Je li cenzura bila jača u komunizmu ili danas?

Mislili smo da smo napokon doživjeli slobodu, da smo napokon izašli iz tame i da ćemo sada napokon moći živjeti oslobođeni željeznih zavjesa komunizma. No, vrijeme u kojem živimo svakim nas danom žestoko demantira u tim našim sanjarenjima o slobodi. Naime, sustav nadzora, kontrole i cenzure nikada nije bio jači. Sve se prati, prisluškuje, cenzurira, etiketira i prokazuje.

Nikada nismo mogli ni sanjati da ćemo živjeti u tako izopačenom svijetu. Najbolji primjer te izopačenosti su društvene mreže na koje smo se svi mi uhvatili kao mušice na mrežu Velikog Pauka. Sada nas taj isti Veliki Pauk drži u šaci i radi s nama što god želi – profili i stranice nam se hakiraju, zamračuju, blokiraju, gase, brane nam se objave, proglašavaju dezinformacijama, sve u svemu, baš to – radi se iz nas što god se želi, jer mi smo male mušice, a Veliki Pauk je Veliki Pauk i on ima neki svoj plan s nama kao plijenom.

Mediji više uopće nisu mediji. Sve je satkano od laži. Istine više nigdje nema. Službeni mediji lažu više od svih. Oni lažu po nalogu nadređenih nudeći nam jedinu moguću istinu koju moramo bezrezervno prihvatiti, makar to bila i laž. A, zašto bismo je uopće morali prihvatiti? Zašto, ako znamo da su današnji mainstream mediji u prijevodu PR službe vladajuće klase?

Ako neki alternativni medij nešto objavi, za većinu tih objava glavna će struja reći – to je fake news, to su lažne vijesti. A tom etiketom lažnih vijesti samo se žele ugušiti svi alternativni, neovisni mediji koji ljudima žele dati drugu stranu vijesti i uvid u drugu stranu medalje na koju javnost ima pravo.

Zašto se želi ugušiti glas alternativnih medija? Odgovor je vrlo jednostavan. Svatko tko se svojim informacijama i interpretacijama istih na bilo koji način suprotstavlja mainstream medijima biva ušutkan. Facebook i Google pomoću svojih algoritama ušutkavaju sve što se kosi s glavnim narativom. Suvremena tehnologija im to naprosto omogućava.

Što reći o alternativnim medijima? Sadrže li alternativni mediji lažne vijesti? Naravno da im se može dogoditi lažna vijest, no to se može dogoditi baš svakom mediju i sigurno niti jedan alternativni medij koji želi preživjeti na surovom medijskom tržištu ne radi svjesno sam protiv sebe fabricirajući lažne informacije, nego im se one mogu dogoditi.

No, nemojmo misliti kako u mainstream medijima nema lažnih vijesti, ima ih i na pretek, dapače, kako rekoh, tamo ih ima ponajviše, tamo nam najviše mažu oči po nalogu nadređenih. Ipak, s jednom velikom razlikom, njihove su lažne vijesti službene i dozvoljene, a eventualne lažne vijesti na koje ćemo naići u alternativnim medijima su posve nehotične i događaju im se jer alternativni mediji u svojoj srži teže istini koju nam mainstream mediji skrivaju. U mainstream medijima ćemo pronaći toliko kontradiktornih informacija o nekoj temi da je to milina. Glavna i bitna razlika između mainstream medija i alternativnih medija je u tome što su mainstream mediji usklađeni s narativom politike vladajućeg sustava te kao takvi ne odišu slobodom izražavanja, već im sadržaji nalikuju PR izvješćima, dok alternativni mediji imaju privid slobode izražavanja i kao takvi potiču ljude na razmišljanje i djelovanje, no ta se sloboda cenzurira i ograničava na sve moguće načine.

Kada smo već kod cenzure, ona je priča za sebe. Prisjetimo se, u tim mračnim vremenima iza željezne zavjese cenzura je bila prisutna na svakom koraku u svim masmedijima, a ako se slučajno u medije provuklo nešto što nije bilo u duhu vremena, odnosno ideologije tog vremena, tada bi na scenu stupilo tijelo izabranih najprivrženijih predstavnika zadojenih komunjara koji su na vrlo drastičan način kažnjavali kršitelje jednoumlja.

Cenzura je u komunizmu bila tako pozicionirana da u javnost nije moglo izaći bilo što što bi na bilo koji način moglo smetati državu i njezinu ideologiju. Ako bi se to kojim slučajem dogodilo, na scenu bi istog trenutka stupio državni mač koji bi bez milosti sjekao glave svakom pokušaju da se svijetu pošalje istina o našem okruženju.

Vremena se nažalost nisu promijenila. I danas nevidljivi mač visi nad našim glavama i našim pokušajima da svijetu ponudimo pravu sliku stanja u demokratskoj Lijepoj našoj i svijetu oko nas. Svaki pokušaj sagledavanja druge strane stvarnosti mora biti laž, makar to bila i istina. Druga strana medalje je i danas zabranjena.

Kada govorimo o cenzuri nekad i sad, moramo primijetiti da alternativni medijski izvori nekada uopće nisu niti mogli postojati, pa se alternativni mediji danas smatraju blagim pomakom prema kakvoj – takvoj slobodi medijskog izražavanja, iako svi znamo da je ta sloboda vrlo krhka.

No, jedno je sigurno, a to je činjenica da alternativni mediji nude jednu drugačiju sliku stvarnosti od mainstream medija, puno realniju, rekli bismo, da nude odmor od nametnutih i propisanih tema, da nude jedan alternativni kut gledanja na stvari i da potiču ljude na razmišljanje svojim glavama i na samostalno istraživanje pojedinih društvenih pojava i anomalija. Uz masovnu hipnozu i uspavanost koju nam nude mainstream mediji, alternativni mediji nas razbuđuju iz tog sna i pozivaju na neku akciju.

David Icke je zgodno jednom prigodom rekao: „Da nemamo suvremene alternativne medije ne bismo naučili ni razmišljati u određenim situacijama. I onda na scenu dolazi moćni sustav koji svojim totalitarističkim pristupom želi pod svaku cijenu onemogućiti nečiji istraživački rad ili slobodno kruženje informacija. Potrebni su nam ljudi koji će promijeniti način razmišljanja o samom funkcioniranju današnjeg sustava, a njih je sve više na obzoru – nitko više ‘zdravo za gotovo’ ne prihvaća argumente društvenih mreža za njihovu cenzuru informacija, već je svima i na prvu taj pristup sumnjiv i ‘smrdi’ na cenzuru.“ A, što bi to drugo bilo nego cenzura?

Nema argumenata za cenzuru u slobodnom društvu, a ovo današnje to zasigurno nije. Možda mislimo kako željezne zavjese više nema, ali svi je i te kako osjećamo. Nevidljiva je, ali se i te kako osjeti na svakom koraku.

Smrt Covid potvrdama, sloboda narodu!

Diljem svijeta u tijeku su masovni prosvjedi protiv diskriminatornih mjera koje ograničavaju temeljne ljudske slobode. I u Hrvatskoj je, uz cijeli niz prosvjeda u subotu, 20. studenog ove godine održan masovni skup na kojem je bilo između pedeset i šezdeset tisuća ljudi. Tog istog dana održan je povijesni skup u Beču, masovni bunt suvremenih zarobljenika protiv ugrožavanja njihovih temeljnih ljudskih prava od strane vladajuće kaste novovjekih robovlasnika. Navodno je na austrijskom skupu bilo oko sto tisuća ljudi. Mainstream mediji bi vjerojatno rekli – “okupilo se par stotina ljudi”, kao što bi za ljude na zagrebačkom Trgu rekli da su to ljudi koji čekaju tramvaj. To im je u krvi. No, neka te fotografije govore same za sebe, one su dio naše suvremene povijesti i neka svi poslušnici koji vrijeđaju svakoga tko ne misli kao oni vide koliko tu ljudi ima, koliko „rulje“ i „bagre“, kako suvremeni tlačitelji čija agresija ovih dana izlazi iz ormara nazivaju svoje neistomišljenike.

Teško je promatrati lakoću s kojom vladajuća kasta provodi svoju volju, ignorirajući očito nezadovoljstvo svoga naroda zbog svega što nam se događa.

Fotografija ovog masovnog prosvjeda snimljena iz zraka prikazuje Trg bana Josipa Jelačića prepun ljudi. Vladajući, dobro pogledajte tu fotografiju koja je dostupna na internetu. Na njoj je hrvatski narod koji se osjeća prevareno i izigrano od strane vas koji ste prihvatili svetu dužnost predstavljanja interesa hrvatskog naroda. Kako možete to ignorirati i ponašati se kao da svih tih ljudi nema? Na vašem mjestu bilo bi me sram.

Mi vas hranimo i oblačimo. Da. Mi. Kako možete jednosmjerno komunicirati s građanima koje zastupate ako znate da je komunikacija uvijek dvosmjerni proces? Kako vas nije sram donositi diskriminatorne mjere koje dijele ideološki ionako već raskomadano i stratifikacijski do kraja otuđeno društvo zbog nestanka srednjeg sloja i jaza između bogatih i siromašnih?

Kako vas nije sram uvoditi segregaciju kao “novo normalno” (čitaj: nenormalno)? Tko je od vas nas građane ikada išta pitao u vezi vaših samovoljnih odluka koje su vam pristigle iz centara moći čije ste poslušne sluge? Tko je ovaj narod pitao – slažemo li se mi uopće s vašim famoznim “mjerama”? Reći ću vam – očito ima jako puno ljudi koji se ne slažu s vama. Ali narod nitko ništa ne pita. Od nas se traži poslušnost. Od nas se traži bespogovorna šutnja.

Ucjenjujete. Prijetite nama, svojim građanima. Zar se tako voli svoj narod? Zar ucjenama i prijetnjama? Zanima vas samo naš novac. Svi mi moramo uredno svaki mjesec platiti struju, vodu, plin, pričuvu, telefon, porez, parkiranje, prijevoz, sve to i puno više od toga kako bi vi imali luksuzan život, dok obespravljenima preostaju kontejneri, pučke kuhinje, Crveni križ, Caritas itd.

Odjednom se u vama probudila velika briga za ljude? Nakon što ste egzistencijalno upropastili tolike ljude i ostavili ih da trunu na ulici. Nevjerojatno. Nešto nam sada odjednom besplatno želite udijeliti? Zar koru kruha? To sigurno ne, u to ne sumnjam, već nas želite ograničavati u kretanju, zatvarati u kuće, zabranjivati nam pristup institucijama i raznim drugim objektima, kažnjavati nas ako vas ne slušamo, obilježavati nas kao stoku i procjepljivati nas eksperimentalnim supstancama protiv naše volje.

“Cjepivo” koje predstavljate kao “nužnost” će nas po vama spasiti od svih nevolja. Dajte, molim vas. Ima ljudi koji se žele cijepiti i onih koji to ne žele. Ima ljudi koji antigenske i PCR testove smatraju invazivnima i koji bi se radije testirali nekim nježnijim putem zbog niza nuspojava i nelagoda koje im ti testovi izazivaju. I svatko od nas ima svoje ljudske, moralne, zdravstvene, vjerske i druge, tko zna kakve razloge za stavove prema cjepivima i testovima i to trebamo poštivati. Svatko treba imati pravo na izbor, a jedino pravo koje nam vi nudite je pravo na poslušnost i prisilnu pokornost. Od nas se traži submisivnost pod svaku cijenu. Vaša dominacija je doista impresivna. Uživate li u njoj? Narod nije u cijelosti submisivan i dio ljudi očito ne doživljava vrhunce pod vašim bičem. Zar ćemo morati živjeti u paralelnim svjetovima? Izgraditi zidove koji će dijeliti obilježene i one koji to nisu?

Čije interese vi uopće zastupate? Ili prestanite s vašom samovoljom ili prepustite nekome drugome, tko voli svoj narod, da mu služi. Jer, da, u opisu vaših radnih mjesta je da služite ovom narodu i to časno – bez ikakve naknade, jer je narod gladan, a ne da ga besramno tlačite. Sram vas bilo. Plaće biste, da imate imalo ljudskosti, mogli primati tek kada bi Država bila uređena i kada bi bilo kruha za sve. Tek nakon naroda biste vi došli na red. Tek kada biste ispunili svoju svetu dužnost – stavljanja osmijeha na svako lice koje danas nažalost tužno i zabrinuto hoda našim ulicama.

Vašom samobitnošću i gluhoćom nad vapajem građana za promjenama, pokazuje se sva vaša sebičnost i pohlepa. Svojim nedjelovanjem u rješavanju ove krize učinili ste od pojedinih ljudi prave monstrume koji bi najradije razapeli svakoga tko ne misli kao oni. Na sve strane pršte uvrede, ljudi se svađaju između sebe, upiru prstima jedni u druge, krive neistomišljenike za smrt svojih bližnjih. Dakle, nalazimo se usred jednog kaosa koji je izazvan upravo lošim i nevjerodostojnim komunikacijskim strategijama vladajućih i strmoglavim gubljenjem kredibiliteta Stožera koji je cijelo vrijeme medijski isturen kao nekakav Generalštab u ovom korona cirkusu.

Zar je moralo biti baš tako? Zar niste mogli ponuditi neku opciju koja bi bila pomirljiva za cjelokupno društvo, na primjer – da se oni ljudi koji se ne žele cijepiti pismenim putem obvežu da će sami platiti eventualno liječenje od korone ako do toga dođe, a ostali koji se žele cijepiti da ostvare svoje pravo na liječenje u sklopu zdravstvenog osiguranja?

Dakle, zašto niste ponudili necijepljenima koji se ne žele cijepiti opciju da se odreknu svojih prava na zdravstvenu skrb kada je korona u pitanju, iako uredno plaćaju zdravstveno osiguranje? Sigurna sam da bi mnogi ljudi pristali na to i bio bi mir. Ovako samo u ljudima budite ogorčenost s tim obilježavanjem ljudi i ograničavanjem ljudskih sloboda, što nije ništa drugo doli ucjena kojom ljude želite prisiliti na cijepljenje.

Glas razuma se ne nazire. Tenzije iz dana u dan rastu. Ljudi gube radna mjesta. Propada malo i srednje poduzetništvo. Ekonomija je u totalnom rasulu. Inflacija divlja kao nikada do sada. Privatni sektor je na respiratoru. Što reći o tome? Tko će od svega ovoga profitirati? Svaka kriza ima svoje dobitnike i svoje gubitnike, ne zaboravimo to. Zato se i pitamo – koji je cilj ovog upropaštavanja svijeta kakvog smo bili izgradili? Svaka medalja uvijek ima dvije strane. Baš uvijek. Neki bi rekli i tri. Zato mi je tako teško bespogovorno prihvatiti tu jednu stranu medalje koja nam se nudi kao jedna jedina i ona prava…“istinita“. Istina je pod navodnicima, da, jer u pravilu ta jedna strana medalje koja nam se nudi gotovo nikada nije istinita. Nažalost. Povijest se uvijek na ovaj ili onaj način ponavlja. Ne zaboravimo to.

Svi oni koji se ovih dana pomodno hrane mržnjom prema neistomišljenicima izlazeći iz ormara jedan po jedan, časteći svakoga tko ne misli kao oni svojim pogrdnim riječima, nazivajući svoje sugrađane, susjede i dojučerašnje prijatelje “ruljom” i “bagrom” te otvoreno želeći zlo, pa čak i smrt, svakome tko nije u njihovu taboru – teško probavljaju fotografije mnoštva ljudi diljem svijeta koji ne pristaju staviti se bespogovorno pod čizmu tlačitelja, već smatraju da se još uvijek može bolje i drugačije.

Ne spuštajmo se na razinu tih ljudi koji ovih čudnih dana s neviđenom lakoćom vrijeđaju bilo koga tko im se nađe na putu, iskazujući svu svoju nasilnost koja spava u njima i ne vrijeđajmo ih. Ne. Nikako. Dozvolimo im da nam se pokažu kakvi su i na što su sve spremni kada dođe do izvanredne situacije. Ostavimo njihove ružne riječi njima, jer njima i pripadaju, oni ih izgovaraju i time sebi prizivaju to što si prizivaju.

Poželimo uvijek i svima svako dobro, zdravlje i sreću. Baš svima. To je jedini pravi put. Ne prihvaćajmo njihove pozive u pakao u kojemu žive. Svaka medijska priča ima svoju drugu stranu. Neki bi rekli i treću. Zato je uvijek potrebno razmisliti – što se to zapravo događa i s kojim ciljem nam se nešto servira. Kada narod osjeti da se nešto čudno događa, da je zavladao kaos, tada dolazi do buđenja svijesti i prirodne potrebe ljudi za društvenim promjenama. Nismo jedini. Dapače. Diljem svijeta ljudi se ovih dana pitaju zašto su zarobljeni, dovedeni pred zid, stjerani u kut – što i kako dalje…

Ima li još nekoga tko voli svoj narod? Sigurna sam da ima. Želim da ga zajedno saslušamo. Želim stati uz te ljude i pomoći svome narodu da živi sretno. Ako su ova slova jedino što imam, savjest mi je mirna, svoje sam rekla bar ovim putem. Hrvatski narode, volim te, sretan i slobodan mi budi. I ponosan kakav si oduvijek bio. Smrt Covid potvrdama, sloboda narodu!