Pogledajmo u svoje srce

 u Kolumne

Dragi prijatelji, zamislimo si na čas da Isus danas dođe među nas, u ovo naše čudno višeslojno društvo.
Zamislimo ga da je tu među nama kao čovjek, upravo onakav kakav jest, skroman, iskren, milosrdan, radišan, tolerantan, hrabar, otvoren, širokih pogleda i humanističkih vizija te uvijek spreman pomoći svakome čovjeku u njegovu ozdravljenju i produhovljenju.

Opće je poznato da Isus nije bio sklon striktnom legalizmu, već je više bio sklon duhovnosti i čvrstini te čistoći srca. Nije volio granice, niti je bio etnički ili nacionalno ograničen i opterećen uskogrudnošću, već je više zračio univerzalnim pogledima na svijet, neumorno učeći ljude kako trebaju voljeti, poštivati i tolerirati jedni druge.
Pitamo se – zašto je dobro baš danas prisjetiti se svega toga?

Odgovor je vrlo jednostavan: zato jer je baš sve što svakodnevno tako olako ljudi koriste kao šuplje izgovore i loše argumente za bilo kakav separatizam ili diskriminaciju, protivno liku i djelu Isusa Krista. Isus nije razlikovao starost od mladosti, muški rod od ženskog, vjernike od poganih, jer je želio da baš svi ljudi imaju jednaka prava i uživaju jednako poštovanje od strane svojih suvremenika. Jedina razlika koju je volio naglašavati bila je razlika između dobra i zla. Kada nju spoznamo lakše ćemo putovati kroz život, izbjegavajući svako zlo, koji god oblik u danom trenutku poprimilo te idući ususret svakom dobru koje prepoznajemo i susrećemo na našem životnom putu.
Isus je imao vrlo snažnu emocionalnu inteligenciju te je bio izuzetno socijalno osjetljiv. Bio je mladi zanesenjak, idealist koji je volio sve ljude svijeta i vjerovao u svoje ideale, plativši svoju humanost vlastitim životom, samo zato jer je govorio ono što misli, zna i osjeća te samo zato što se to nije sviđalo tadašnjim moćnicima i oholim vladarima. Propovijedao je ljubav i samo ljubav. Koliko prema samome sebi, toliko i prema bližnjima.

Danas bi ga gotovo sigurno, po onim, svima dosadnim i glupim lijevo-desnim kriterijima, proglasili ljevičarem. Čim malo spomeneš socijalnu osviještenost i brigu za siromašne i na bilo koji drugi način obespravljene ljude, odmah si ljevičar. Da je živio u Lennonovo vrijeme, sigurna sam da bi mu bio prijatelj, a možda bi uz gitaru s njim i zapjevao legendarnu pjesmu “Imagine“.
Kako bismo lakše razumjeli Boga kao koncept, moramo najprije dozvoliti svakome čovjeku da ga zamišlja na svoj način. Bog je u biti nešto u što vjerujemo, nešto što nas pokreće, nešto što naš unutarnji svemir čini prekrasnim kraljevstvom nebeskim, tako da vjerujem da bezbožnika zapravo među nama niti nema. Jer, priznajmo si, svaki čovjek ima nekog svog Boga kojemu se u dubini srca obraća i u kojega vjeruje. To što je mnogim ljudima Bog Novac i što se tom Bogu najviše klanjaju ne znači da su oni ateisti, oni su samo svoje Božanstvo, svoga Boga prepoznali u Novcu.

Tako oni vide Boga, kiteći se zlatom i materijalnim bogatstvom, a to s našim dragim prijateljem Isusom veze nema. Jer, Isus nije držao do takvih, prolaznih vrijednosti, već isključivo do duhovnih, poručujući bogatima da ne okreću glave od siromašnih, već ih upućujući da ih primijete i da se ne oglušuju na njihove potrebe.
Bogatima je savjetovao da nije važno skupljanje materijalnih, već duhovnih bogatstava s kojima čovjek sabire sebi blago na nebu. I sam Isus, kao skroman radnik i tesar dao nam je do znanja da je svaki čovjekov trud i rad blagoslovljen i dobar za svakog čovjeka, koliko za njegovo mentalno, toliko i za njegovo duhovno zdravlje.
U radu čovjek dostiže osobnu sreću, skrbeći za sebe i svoje bližnje. Još ako čovjek ima prigodu raditi ono što voli, ima li veće sreće od toga? Isus je iznad svega volio život i ljude i svim srcem je htio prenijeti svoju gotovo djetinju poruku pokvarenom svijetu – da smo svi željni ljubavi i da bez ljubavi nikada nećemo osjetiti radost kraljevstva nebeskog, kako god ga zamišljali.

Zato je često odraslim ljudima savjetovao da ponovno budu kao mala djeca čija su srca čista i čije su misli bez bilo kakvih predrasuda.
Isus je bio i ostao prijatelj nad svim prijateljima, pronositelj čistog i nevinog svijetla, donositelj utjehe, radosnih vijesti i izliječenja, darovatelj toplih zagrljaja i iskrenih prijateljskih osmijeha, darovatelj čiste iskonske dobrote, skroman i pošten zanesenjak te nadasve jednostavan čovjek svoga doba, kao i svih ostalih vremenskih i bezvremenskih epoha.
Zamislimo ga takvog kakav je bio, kakav jest i kakav će zauvijek biti. Zamislimo ga danas među nama. Da li bi se i kako snašao u ovom našem društvu? Što bi Isus rekao kada bi svjedočio bogaćenju onih koji to čine u njegovo ime? Da li bi bio zaposlen ili u evidenciji nezaposlenih? Da li bi bio podoban ili nepodoban u očima današnjih vlasti i moćnika? S kime bi se družio? Gdje bi živio? Da li bi bio na društvenim mrežama koje su se pretvorile u propagandni servis širenja mržnje i netrpeljivosti među ljudima? Kako bi se odijevao? I – da li bi zastupao stavove onih koji obespravljuju ljude ili onih obespravljenih? Što bi rekao kada bi ušao u Crkvu podignutu Njemu u čast i tamo slušao politički govor umjesto Evanđelja?

A, kako bi ljudi našeg vremena i prostora prihvatili Isusa, ne znajući da je to onaj isti Isus kojemu se nedjeljom tako pokorno klanjaju? Bi li mu u tom slučaju vladari i vladarice, da ne kažem vlasnici našeg vremena i prostora (jer oni se upravo tako ponašaju) pomogli ako bi im kojim slučajem Isus pokucao na vrata u hladnoj zimskoj noći prerušen u gladnog, žednog i promrzlog prosjaka? Bi li mu dali da se ogrije i okrijepi u toplini njihovih prostranih, ali po Isusovim kriterijima vrlo hladnih domova?
Naravno da ne bi. Vjerojatno bi zvali policiju kada bi na nadzornim kamerama vidjeli nepoznatog čovjeka odjevenog u prozračnu bijelu lanenu haljinu. Jer, oni bježe od svakog nepoznatog čovjeka, pogotovo ako im se po stilu odijevanja čini siromašnim, bojeći se da siromaštvo ne prijeđe na njih.

A, gle čuda, strašno ih, osim ovozemaljskog kraljevstva zanima i dolazak u kraljevstvo nebesko. Njih duhovnost zanima tek na onome, ali ne i na ovome svijetu.
Bi li ti ljudi koji danas odlučuju o našim sudbinama dali Isusu da radi ono što voli i dali mu za to adekvatnu nagradu? Bi li mu dali krov nad glavom, ili ga nemilosrdno deložirali ako ne bi redovno plaćao račune? Odgovor znamo. Jer znamo kakav je Isus u svojoj biti, ali i kakvi su moćnici u svojoj biti.
Isus je prijatelj svih ljudi i nacija, svih živih bića i kao takav nije u ovoj priči pripadnik niti jedne jedine stranke, niti neke samozvane grupe ljudi, kumova i rođaka, koja, gle čuda, još uzima sebi za pravo misliti kako je Isus njihovo ekskluzivno vlasništvo.

No, Isus nije ničiji kum ili ortak, niti kapitalist, niti uhljeb (konačno, uhljebi njegova vremena su ga razapeli), već samo jedno veliko srce ispunjeno ljubavlju za sve ljude svijeta. Takav je Isus danas pred vratima svih naših srdaca. Umoran je, promrzao, žedan i gladan naše ljubavi prema njemu, prema sebi samima i jednih prema drugima.
Hoćemo li mu otvoriti vrata ili se praviti da ne čujemo kako netko uporno kuca i kuca na vrata svih naših srdaca i čeka od zime do zime – hoćemo li ga čuti i osjetiti u našim srcima ili ćemo nastaviti kičem i blještavilom adventskih komercijalnih čarolija komodificirati duh Isusova došašća?

Isus je tu, među nama. Nikada nije niti otišao. Razapeli su ga oni kojima nije odgovarao njegov humani i moralni nauk. Isus je i danas tu. Ali, nije na onim mjestima na kojima mislimo da jest. On je tamo gdje su ljudi čija srca ga svakodnevno udomljuju. Obitava u srcima skromnih ljudi, u srcima jednostavnih ljudi punih empatije i razumijevanja za druge, u srcima siromašnih, bolesnih, obraćenih, prosvijetljenih, obespravljenih, osamljenih, zaboravljenih i na sto načina prevarenih i izigranih ljudi čija istina i čija priča naizgled nikoga ne zanima i čija priča ni na koji način ne odgovara čudnom vremenu i prostoru i još čudnijem društvu u kojem živimo. Prije ćemo ga prepoznati u srcima onih nevidljivih i neshvaćenih živih bića, nego napadno vidljivih.
Ljepota doma je jedno. A toplina doma nešto je sasvim drugo. Toplina ljubavi može nas zagrijati više od bilo čega. To je ono na što smo zaboravili uslijed nasilne komercijalizacije i grabeži vlasnika našeg vremena i prostora kojima je Isus samo površna priča i maska za sva nedjela koja čine pod njegovom maskom

Nije promrzao samo Isus. Svi smo promrzli bez istinske ljubavi. Isus je nesretan, kao i svi njegovi današnji istinski istomišljenici. Jer, sjetimo se i toga da je Isus iz Nazareta bio vrlo oštar kritičar moćnika i svojevrsnih vladara i vlasnika njegova vremena i prostora. “Ljubite jedni druge, kao što vas ja sve ljubim. I, ne činite drugima ono što ne biste voljeli da drugi čine vama, već ono što biste voljeli da vama čine.” Tako je govorio Isus iz Nazareta. A, tako progovara i danas kroz usta svih svojih istinskih sljedbenika i štovatelja koji vjeruju u kraljevstvo duha, u kraljevstvo nebesko nasuprot blještavilu ovozemaljskog kraljevstva novca.

Isus progovara i danas kroz usta i pera onih koji kao i on, govore ono što misle i osjećaju, bez straha od moćnika koji u njihovoj istini i danas kao u Isusovo vrijeme vide prijetnju njihovim lažima koje nam svakodnevno prodaju pod egidom jedine dozvoljene i zakonom propisane istine.

Gospodo moćnici, Isusov duh, na svu sreću, niste uspjeli razapeti. On je živ. Nikada ga niste ubili.
Oživjeli ste ga još više. Dokazao nam je i dokazuje nam iz dana u dan što je to dobrota, ako u nju vjeruješ, što je to vječnost, ako u nju vjeruješ.

Kada sretnem napuštenu životinju, promrzlu, žednu i gladnu, zagrlim je, nahranim i napojim. Ne pravim se da je nema, jer znam da je to Isus koji me očima te tužne životinje pita – jesam li u tvom srcu, draga Elia? Jesi, dragi Isuse i hvala ti što si tu.

U očima jednog napuštenog i zanemarenog psa koji me u posljednje vrijeme često obilazi prepoznajem sve ono o čemu je Isus govorio i odmah u sebi probuđujem ponašanje malog djeteta i isto takvo nevino poimanje svijeta u kojem živimo. Odjednom ne znam koliko je okrutan i pokvaren ovaj svijet i važna postaje i ostaje samo ljubav. Imao si i imaš pravo, dragi Isuse. Ljubav je jedino što je važno. Bez ljubavi ne postojimo u duhu vječnosti. Bio si i bit ćeš zauvijek moj najbolji prijatelj i najveća inspiracija. Viđam Te i osjećam svaki dan upravo tamo gdje Ti želiš – u mom srcu koje slijedim hodajući stazom života. I znam da na taj način ne mogu pogriješiti, jer slušajući moje srce u kojem živiš, slušam Tebe.

Nedavne objave
Kontaktirajte nas

Pošaljite nam mail i odgovorit ćemo u najkraćem roku!