„Naša autorica Elia Pekica Pagon u svojoj knjizi eseja Oči našeg vremena izoštrenom optikom fokusira, zoomira društvene devijacije, izdvaja ih,  osvjetljuje, čini razvidnima, razotkriva njihove uzroke i posljedice, pomaže u spoznaji, budi u nama kritičku svijest. Bez ostatka i na svakom primjeru ističe univerzalne ideale dobra, poštenja, suosjećanja, tolerancije, slobode, ravnopravnosti, zauzetosti za drugoga, solidarnosti i humanosti (pa i njezina prethodna knjiga nosi naslov Manifest humanosti). Ne etiketira ljude, nego pojave u njihovu destruktivnom galopu i poklonstvo svemoćnom božanstvu našega doba – materijalnoga.  

Zapravo, autorica nam i ovom knjigom promišljanja pomaže iznova spoznati kako svijet učiniti ljepšim i boljim mjestom za sve. Treba li ponoviti da je to načelo – čovjek na prvom mjestu, a ne materija i moć. U svijetu prepunom nepravdi, Elia glasa protiv moćnika i njihovih privilegija, čvrsto vjerujući u bolji i sretniji svijet koji za nju nije utopija niti nedostižan ideal, već njezina nada i iskren cilj. Stoga nam i ovdje osvještava da smo pozvani ovaj svijet graditi na univerzalnim temeljima čovječnosti; u protivnom – svi smo odgovorni za ono u što se on može pretvoriti, a dobrim dijelom već i jest – hladni, dehumanizirani prostor moći, ratova, bespoštednog tržišnog natjecanja i sveopćih društvenih razlika u kojima je važnije znati da je neki svjetski bogataš kupio parcelu na Mjesecu nego životnu dramu siromašnoga  susjeda.

Kao publicistica, esejistica i pjesnikinja posvećena traženju bîti, Elia nam i ovom knjigom nudi štivo o globalizaciji, materijalističkoj civilizaciji, neoliberalizmu i konzumerizmu i njihovim odrazima, ali ne kao o nečem konačnom, nego kao svojevrsnom intelektualnom izazovu za izgradnju civilizacije dobra i pravednosti. Jer najbolje se vidi očima srca, a znanjem i sviješću mijenja.“ Mira Ćurić, mag. educ.